“Nijedan narod se ne može spasiti sam odvajajući se od drugih. Ili se spašavajmo zajedno, ili zajedno propadnimo.”
Rabindranath Tagore, indijski je filozof, književnik i glazbenik (1861 – 1941). Odgojen u bogatoj i obrazovanoj bengalskoj obitelji, školovao se i u Engleskoj. Prihvaćajući emancipacijska shvaćanja Zapada, uključujući i politička, T. odbacuje materijalizam i pragmatizam, držeći da se na temeljima univerzalnog morala i kulturnog identiteta u različitosti može izgraditi pravedno i slobodno društvo. U politici podupirao borbu M. Gandhija.
God. 1913. dobio je kao prvi Azijac Nobelovu nagradu za književnost.
1. Bistra rijeka razuma ne gubi svoju putanju u suhom pijesku navika.
2. Civilizaciju ne smijemo suditi i cijeniti na temelju toga koliku je moć ostvarila, već po tome koliko je u svojim zakonima i djelima izrazila ljubav prema čovjeku.
3. Cvijet s tugom gubi latice, ali umjesto njih s radošću očekuje plod.
4. Čovjek je od oružja učinio svog Boga. I kad oružje pobjedi, čovjek će ostati poražen.
5. Do istine možemo doći samo ako nam je dana sloboda da griješimo.
6. Kad postane životinja, čovjek je gori od životinje.
7. Voda u posudi je bistra; voda iz morskih dubina je tamna. Mala istina ima riječi koje su jasne; velika istina ima svoju šutnju.
8. Mali pupoljak rastvara latice govoreći: “O dragi svijete, nemoj uvenuti!”
9. Muškarci znaju samo misliti. Žene imaju svoj način da razumiju bez da misle.
10. Nema te poezije koja bi mogla da se vine do onih visina do kojih dopire ljubav.
11. Nesavršenstvo nije negacija savršenstva; konačnost ne poriče beskonačnost. To se samo cjelina iskazuje u dijelovima, to se beskraj otkriva u granicama.
12. Nijedan narod se ne može spasiti sam odvajajući se od drugih. Ili se spašavajmo zajedno, ili zajedno propadnimo.
13. Ništa lakše nego u ime vanjske slobode uništiti unutrašnju slobodu čovjeka.
14. Oni koji uče, a ne primjenjuju svoje znanje, slični su seljaku koji ore, a ne sije.
15. Ono što nam je potrebno da bismo bili slobodni jeste ljubav; ona ima snagu s radošću nositi breme svijeta.
16. Rijeka može postati more, ali ona neće moći nikada postići da more bude dio nje same.
17. Samo ono što činimo iz ljubavi činimo slobodno, pa ma koliko patnje iz toga proizašlo.
18. Spavao sam i sanjao da je život radost. Probudio sam se i otkrio da je život služenje. Dao sam se na služenje i spoznao da je služenje radost.
19. Svijete, kad umrem, sačuvaj u svojoj tišini samo jednu riječ za mene: Volio sam.
20. U ljubavi nestaju sve životne suprotnosti.
21. Velika moć Božja je u blagosti vjetrića, a ne u olujama.
22. Velika srca vole, mala traže da budu voljena.
23. Zbog prohujale ljubavi život je bogatiji.
24. Zatvoriš li vrata svim pogreškama, zatvorit ćeš ih i istini.
Izvor: antonija-horvatek.from.hr
Preuzeto sa: atma
