Bio jednom neki čovjek koji je živio na obali i volio galebove. Svakog jutra je silazi na more da se druži s galebovima.
Prilazili su mu u jatima od po više stotina. Jednog dana mu je otac rekao: “Čuo sam da ti prilaze galebovi – donesi mi nekoliko da se poigram s njima.” Sljedećeg dana, kad je sišao do mora, galebovi su mu kružili oko glave i nijedan se nije htio spustiti.
Najveća tajna života glasi – život je dar. Zapamtite to. Niste ga zaslužili. Život nije vaše pravo. Dat vam je, niste ga zaradili. Kad to shvatite, razjasnit će vam se mnoge nedoumice.
Ako je život dar, sve što se događa u životu također je dar. Sreća, ljubav, meditacija – sva ljepota je dar svetosti, dar cjeline. Nikako je ne možete zaraditi, niti možete natjerati život da vas usreći, da budete voljeni ili da ostvarite meditaciju.
Čekajte, otvorite se ka sreći, predajte joj se, žudite za njom, budite strpljivi, ali nemojte zahtijevati, nemojte je pokušavati zagrabiti. Zakon kaže: “Ne pokušavajte!” Ne možete juriti za srećom. Možete je čekati. Čekanje nije napad. Krećete se, ali ne direktno prema njoj jer niste agresivni. Ništa nije direktno kao nasilje i ništa nije nasilno kao direktnost.
Život se kreće u koncentričnim krugovima, a ne u određenom smjeru. Zemlja se okreće oko Sunca. Sunce se okreće oko većeg sunca. Galaksije se okreću, svemir se okreće. Godišnja doba se smjenjuju.
Život je cikličan, ništa se ne kreće pravo. Nije kao strijela koja ide u određenom smjeru. Strijela je čovjekov izum. Strijela bira najkraći put od jedna do druge točke. Strijela je u velikoj žurbi, kao da je svjesna protoka vremena. Život nije u žurbi.
Bog ima beskrajno strpljenje. Pažljivo radi na indirektan način. Stvara bebu – taj posao traje devet mjeseci – izgleda da nema nikoga tko bi mu štopao vrijeme i mjerio efikasnost. To se ne odnosi samo na bebe – veoma pažljivo stvara cvijeće, ptice, vlati trave. Život zahtjeva ogromnu pažnju i mnogo vremena.
Život nije žurba. Ustvari, čini se da Bog nije ni svjestan protoka vremena. On postoji u bezvremenosti. Ako želite biti s Bogom, nemojte žuriti, inače ćete Ga prestići. Čovjek se obučava samo u tome da što više ubrza procese. Brzina sama po sebi može imati vrijednost, ali žurba može stvoriti samo ludilo – i stvorila je ludilo.
Znao sam jednog starca koji se neprekidno žalio, uvijek je zvocao. Ništa nije bilo kako treba – rođen je da kritizira. Naravno, patio je kao i svi kritičari. Nekad je bilo vruće, nekad hladno, nekad je bilo previše kiše, nekad je bilo sušno. Patio je cijele godine, nijedno godišnje doba nije mu bilo po volji.
Negativan stav – negativan um – bio je u neprekidnoj potrazi za srećom, stalno je pokušavao biti zadovoljan. Nikad nisam vidio tako nezadovoljnog čovjeka: bio je oličenje patnje, nezadovoljstva.
U očima mu se vidjela samo patnja i razočaranje. Na licu je imao bore kao da se grčio od silnog nezadovoljstva. Svaka primjedba mu se urezala u lice.
Odjednom se promijenio – dan prije svog šezdesetog rođendana. Ljudi su mu došli čestitati i nisu mogli vjerovati svojim očima – promjena se dogodila preko noći. Netko mi je ispričao priču o njemu i pošao sam se sam uvjeriti.
Bilo je to njegova revolucija s kojom se ni Oktobarska revolucija nije mogla usporediti. Kineska revolucija je bila ništa naspram toga. Šezdeset godina je taj čovjek trenirao nezadovoljsvo. Kako… Odjednom? Što se dogodilo? Kakvo čudo…?
Pitao sam starca koji je zaista bio sretan: “Što ti se dogodilo?”
“Dosta mi je svega! Šezdeset godina sam pokušavao dostići sreću, ali nisam je dostigao. Noćas sam odlučio zaboraviti na to, ne zamarati se srećom i jednostavno živjeti. I eto me sada – sretan sam!”
Šezdeset godina je jurio za srećom. Što više gonite, bit ćete sve nesretniji i nesretniji. Tražite pravo, kao strijela, ali život se kreće po kružnoj putanji. Bog ne vjeruje u prečice. Pogodit ćete metu, ali sreća neće biti tamo. Milijuni ljudi su pogodili mete. Htjeli su biti uspješni. Sad su uspješni, ali nesretni. Htjeli su se obogatiti.
Sada su bogati, ali nesretni. Što su bogatiji, to su nesretniji jer su izgubili i nadu. Mislili su da će s bogatstvom doći i sreća, ali što sada… kad su bogati i nesretni? Ne vide ni traga od sreće. Sad se s nesrećom uselilo i beznađe.
Kad zaboravite na sreću, odjednom osjetite da ste sretni. Kad zaboravite na zadovoljstvo, odjednom shvatite da ste ga dostigli. Uvijek je bilo tu, oko vas, ali vi niste bili prisutni. Razmišljali ste: negdje u budućnosti čeka me meta koju trebam dostići, zaslužena sreća, zadovoljstvo.
Zamislili ste sebe u budućnosti, a sreću kao miris koji lebdi svuda oko vas. Vratite se kući! Samo budite! Nemojte se opterećivati srećom. Život je dar i sreća će biti dar – dar od cjeline, sveti dar.
Kad predugo tražite, zatvarate se. Kad želite previše, želja stvara takvu napetost da sreća ne može prodrijeti u njezin omotač oko vas. Ako želite biti sretni, opustite se, pustite da sve ide svojim tokom. Opuštanje je tajna od ključnog značaja za život. Kad ste opušteni, mnogo toga počinje se događati. Ti događaji su se i ranije odvijali, ali niste bili svjesni toga.
Niste ni mogli biti svjesni; bili ste zaokupljeni nečim drugim. Ptice pjevaju. Drveće cvjeta. Rijeke teku. Sve se nastavlja, cjelina je psihodelična, raznobojna, bezbroj proslava se svakodnevno događa, ali vi ste bili previše zaokupljeni nečim drugim, tako zatvoreni, tako zakrčeni da ni zrak nije mogao prodrijeti kroz vaše prozore.
Ne može ni sunce, ni povjetarac,tako ste čvrsti, tako zatvoreni – vi ste ono što Leibnitz naziva “monada”. “Monada” je nešto što nema prozora, nema načina da se otvori nešto što zatvara svaku mogućnost otvaranja.
Kako biste i mogli biti sretni? Kako možete učestvovati u misterijima svijeta kad ste toliko zatvoreni? Kako možete učestvovati u božanskom? Morat ćete izaći iz vlastitog zatvora. Morat ćete se izvući iz zatočeništva.
Kuda idete? mislite da ćete u dalekoj budućnosti stići na odredište? Život je već tu! Zašto čekati budućnost? Onima koji su dostigli ‘ovdje i sada’ život cvjeta. To je tajna života. Ne samo galebova, nego i sreće, meditacije, ektaze – svi oni dolaze kad ste potpuno opušteni, u prijateljskom raspoloženju. Kad ste u srcu, oni dolaze.
Kad ih gonite misleći da je sreća neko pravo koje morate istjerati, odjednom galebovi sreće odbijaju slatjeti na vas. Plesat će vam iznad glave, ali neće sići da se igraju s vama, da skakuću s vama.
Postojanje je spremno dati, ali vi niste spremni primiti jer neprekidno razmišljate o tome kako da otmete. Postojanje je predivno, poput galebova. Gozba je spremna – pozvani ste.
Izvadak iz knjige “Čovjek koji je volio galebove”, Osho
Izvor: atma
