Jillian Benfield je supruga vojnika, majka troje djece, od koje jedno ima Daunov sindorm. Na svom blogu jillianbenfield.com piše o vjeri, braku i roditeljstvu. Ovo je kratko, ali divno pismo koje je napisala svojoj kćerki, ali ujedno i posveta svih majki svim kćerkama.
Draga moja djevojčice,
Kada govorimo o braku, često koristimo izraze kao što je “i živjeli su srećno do kraja života”. Ali, život nije uvijek isključivo sreća.
Ima dosta trenutaka koji izgledaju kao suncem okupana mirna, čista voda. I želim ti, kao majka, da te prati što više takvih dana.
Ali je istina i da niko ne napušta ovaj svijet, a da prethodno nije plovio i nemirnim morima.
Kada budeš razmišljala o braku, nadam se da ćeš izabrati nekoga ko će tvoje srećne dane učiniti još srećnijima, ali isto tako se nadam da će to biti neko s kim ćeš moći da patiš zajedno, kad naiđu takvi dani.
Nadam se da ćeš naći nekoga ko će biti spreman da učini sve za tebe, kao i ti zauzvrat za njega. Nadam se da ćeš naći nekoga ko će moći da te stavi iznad sebe, a ti njega iznad sebe. Da ćeš pronaći onog koji će se truditi da spozna tvoje snove, a ti, zauzvrat, njegove.
A ako pronađeš tu osobu, draga djevojčice, nadam se da će te voljeti toliko iskreno i jako da će moći da shvati da te je povrijedio kad to i učini. I da ćete jedno u drugom pronalaziti utjehu kad bude teško.
Mila moja, voljela bih da život više liči na bajke koje čitamo pred spavanje, ali pošto nije tako, nadam se da ćeš naći nekoga ko će bezuslovno da te voli, baš kao i ti njega, da se možete držati za ruke i biti tu jedno za drugo kad se bude činilo da se sve ostalo raspada i ruši.
S ljubavlju,
mama
Prevela: Jelena Pralica
Izvor: lolamagazin
