Naslovnica Ostalo Najviše vas vole oni koji vas puštaju na miru

Najviše vas vole oni koji vas puštaju na miru

Da biste bili slobodni nešto napraviti, morate osjećati jednaku slobodu ako to i ne napravite. Koliko god “trebam te” zvuči lijepo, osoba koja vas “treba” vas nikad ne može slobodno i bezuvjetno voljeti.

Sigurno vam se dogodilo da vidite osobu do koje vam je stalo kako donosi potpuno krivu i nepromišljenu odluku, ali koliko god da je probate od toga odgovoriti, vaš odnos uvijek završi svađom.  Kada nam je stalo do drugih, obično im postanemo previše posvećeni, mazimo ih i pazimo, brinemo za svaki treptaj oka. Istovremeno, briga znači anksioznost, kontrolu i pritisak.

Naš mozak jednostavno funkcionira na način: što nam je više stalo, očekujemo usklađenost razmišljanja i ponašanja s tom osobom. Kad to zrcaljenje izostane, naš mozak signalizira da nešto nije u redu i aktivira anksioznost koja potiče našu želju da kontroliramo i utječemo na tuđa ponašanja i živote.No, i njihov mozak funkcionira na isti način pa isto tako zrcali našu anksioznost, njihov strah zrcali naš,a  njihova ljutnja zrcali našu.  Ubrzo iz najbolje namjere slijede svađe i konflikti. Čestitamo. dobili ste Treći svjetski rat.

Prihvatite i pustite da sve bude kako jest

Kad se idući put nađete u situaciji da svoju najbolju prijateljicu uvjeravate da se po deseti put ne vraća bivšem, umjesto žučne rasprave, duboko udahnite i prihvatite stvari kakve jesu. Recite joj mirno svoje mišljenje, ali da i prihvaćate njeno jer je volite bez obzira što god odlučila. Kad budete imali mir i otpuštanje u sebi, njen mozak će ga zrcaliti. Umjesto da se žučno brani od vaših “napada”, ona će zrcaliti vašu smirenost pa će moći hladne glave sagledati realno situaciju i vjerojatno i sama doći do odluke koju ste joj savjetovali. Time što vam je manje stalo, pokazujete da osobu više volite i tako imate veće šanse utjecati njeno ponašanje.

Bezuvjetna ljubav

Svi pričamo i sanjamo o njoj, ali rijetki je doista iskuse. Čak i kad se radi o roditeljskoj ljubavi, mi i dalje moramo biti “dobra djeca” i zadovoljiti određene roditeljske kriterije i pravila da bismo u njoj u potpunosti uživali. Kakvi su to onda roditelji koji ne brinu za svoju djecu, a vole ih? Najbolji na svijetu! Takvi roditelji time pokazuju da u potpunosti prihvaćaju svoje dijete i sve njegove odluke te da će bez obzira na ishod, biti uz njega. Oni ne trebaju kontrolirati postupak ni ishod, oni u potpunosti vjeruju u svoje dijete i vole ga takvo kakvo je, zato su bezbrižni. Dijete zrcali njihovu bezbrižnost i ne osjeća pritisak da mora biti u svemu savršeno.

Obično kada se briga pojavi, tada nestaje bezuvjetna ljubav. Briga nastaje iz potrebe da kontroliramo situaciju, ponašanja i ljude. Ako ih želimo kontrolirati, znači da ih u potpunosti ne prihvaćamo i ne volimo takvi kakvi jesu.

Pomažemo li brinući tuđe brige?

Ako naš prijatelj teško oboli, drugi dobije otkaz, a treći izgubi svu imovinu, naša prirodna reakcija je da brinemo s njima, ali njima to ne pomaže. Isto kao što odlazak na operaciju ima potpuno drugačije značenje ako imamo “podržavajućeg” kirurga koji plače s nama ili “hladnog” kirurga koji će izvesti savršenu operaciju jer je u potpunosti hladne glave.

Prava podrška dolazi od ljudi koji su istovremeno predani nama, ali mogu napraviti i emocionalni odmak kada je to potrebno da bi nas pustili da živimo možda ne baš najsavršeniju verziju sebe, a upravo takvu nesavršenu nas i vole.

Dati pravo na potpunu slobodu misli i djela je najzdraviji i najkonstruktivniji način ljubavi i prihvaćanja.

Piše:  Tanja Džido

Izvor: shhhefica.com