Brže, brže, još brže! Jurimo na posao, s posla, i onda sutra opet na posao. Nema slobodnog vremena, a i kada ga imamo, ne znamo ga koristiti. Jedan poznati znanstvenik zaključio: “Što je na raspolaganju više slobodnog vremena, to je manje moguće da u njemu uživamo i da ga koristimo kreativno i konstruktivno. Suvremeni čovjek se ne može opustiti. Što ste suvremeniji, to vam je život grozničaviji.”
Priča se da je među poslovnim ljudima u Glasgowu popularna ova Molitva za osobu u žurbi: “Uspori me, Gospodine! Smanji lupanje moga srca smirujući moj um. Uspori moj užurbani korak vizijom vječnog protoka vremena. Nauči me kako da iskoristim jednu minutu odmora da usporim toliko da obratim pažnju na cvijet, porazgovaram s prijateljem, pomilujem psa, pročitam nekoliko redaka iz neke dobre knjige. Podsjeti me svakog dana na bajku o zecu i kornjači da bih shvatio kako trka nije uvijek do brzih, da životu vrijedi više od njegova ubrzavanja. Pomozi mi da podignem pogled prema granama snažnog hrasta i da se sjetim kako se razvio velik i snažan rastući sporo i zdravo.” Koliko nas ulazi u igru života velikom brzinom – i gubimo igru! “Uvjeren sam da ni priroda ni količina našeg rada nisu krivi za učestalost i ozbiljnost živča¬nog sloma, već da je uzrok u besmislenom osjećaju žurbe i nedostatka vremena, u ostajanju bez daha i napetosti”, kaže William James. Stara je i istinita poslovica: “Tko žuri, noge lomi.” Žurba izaziva zabrinutost, ona nas lišava zdravlja i djelotvornosti. Veliki postotak suvremenih bolesti uzrokovan je napetošću proisteklom iz žurbe. Naglo dano obećanje, naglo iznesena primjedba, naglo donesena odluka, nagli postupak – mogu kasnije prouzročiti mnoge nevolje.
Nekontorlirana žurba
“Čovječe”, čujem mrmljanje, “kako očekujete da stvari prihvatimo opušteno kad nemamo dovoljno vremena ni da trepnemo?” Da, to je taj beskrajni pripjev na svačijim usnama. Možda ste se prilagodili uobičajenom „prometu”? Vrijeme je uvijek ovdje. Pitanje je tek – kako s njim upravljate, ili bolje rečeno, tko s kim upravlja.
Brzina nam može dobro poslužiti, ali nikad ne bismo smjeli dopustiti da ona nama zagospodari. Nekontrolirana žurba i brzina u prometu kriva je za bezbroj nesreća i smrti. Netko je dao ovu definiciju motorista: “Motorist je osoba koja, kad vidi nesreću, pažljivo vozi nekoliko blokova.” Ludovanje za brzinom obilježje je suvremenog doba. Ono povećava napetost, izaziva živčane poremećaje i srčane bolesti. Prevelika žurba često je uzrok nelagode i frustracije. Žurimo i zapetljavamo se u poslove – kad bismo trebali sjesti i slušati. Mnogi poslovi traže spori i postupni pristup, li kao da smo na to zaboravili. Za sve je potrebno vrijeme: za dozrijevanje kukuruza, za rast travke, za pretvaranje pupoljka u cvijet… Ali, danas kao da svima nedostaje vrijeme! Svi nekamo žure. Svi traže maksimum našeg vremena. Ali ljudsko biće nije stvoreno samo za rad, njemu su potrebni i odmor i relaksacija. Mi nismo strojevi, imamo fiziološke i psihološke potrebe. Čak i strojevi, ako rade nekontroliranom brzinom, često griješe i ubrzo se kvare.
Stanite, razmislite
Suvremeno ludovanje za brzinom zahvatilo je društvo i uklonilo neke druge, više životne vrijednosti. Danas ljudi nemaju vremena razmišljati, imaju ga samo da bi radili. A bez razmišljanja, što je ljudsko biće do li životinje? Suvremeni čovjek živi kao stroj, nesposoban da voli, da počine, da pozdravi prijatelja, da miluje dijete ili da uživa u zalasku sunca. Grijeh je biti lijen, ali moramo povremeno malo usporiti, malo se opustiti, biti ljudska bića. “Beskrajna aktivnost jedan je od najnemilosrdnijih idola suvremenog svijeta. Imamo posla preko glave, a ipak želimo napraviti sve. Budući da nemamo dovoljno vremena, grozničavo žurimo, iscrpljujući se, i dolazimo u stanje živčanog sloma ili potpunog obeshrabrenja. Sami sebe činimo nepodnošljivima jer smo premoreni, i skraćujemo svoj životni vijek čitavom tom našom strkom”, kaže Michel Quoist.
Gonimo sebe s tom nervoznom žurbom. I jednog dana, ubrzo, ustanovimo da se naš stroj istrošio i pokvario. Poteškoća je u tome što smo zanemarili svoj ritam već smo slijedili ritam naše sredine. Pritom zaboravljamo da najdulje putuje onaj koji se kreće svojom normalnom brzinom. Promatrajte osobu koja sjedi do vas u autobusu, onu koja vas prestiže na putu. Ona je nervozna i usredotočena, mrgodi se, diše ubrzano i plitko. Takva se osoba žuri. Zaustavite je da je pozdravite i ona će reći: “Nemam vremena da predahnem.”
Vježbanje točnosti uvelike će nam pomoći da izbjegnemo napetost. Ako stalno žurimo da bismo ispunili plan, biti ćemo stalno napeti. Nikad nećete uspjeti dobiti na vremenu ako ne odlučite obaviti jedan po jedan posao, a ne sve odjednom.
Veslaj polako
Albert Tangora, svjetski šampion u brzom strojopisu, rekao je da svaki put kad je dosegao razinu brzine tipkanja, kad se činilo da brže ne ide, umjesto da još upornije pokušava ubrzati, on bi se prisilio da dva tjedna tipka sporo. Onda je uvijek ustanovio da je povećao brzinu. Ljudi postaju užurbani i zabrinuti jer misle da vrijeme koje imaju nije dovoljno. Sir William Osler takvima savjetuje da razmisle koliko vremena imaju na raspolaganju, umjesto da razmišljaju kako ga imaju malo. Ako ujutro radije ustanete deset minuta ra¬nije nego da spavate još pola sata, uštedjet ćete mnogo žurbe i napetosti. Ovaj poseban dodatak vremena vašem danu pomoći će vam da budete smireni, bez žurbe, a vaši će živci biti u dobrom stanju.
Američki znanstvenici savjetuju: “Brzina kojom živite je važna. Brzopleto razmišljanje i djelovanje rijetko kad postižu ono što želite… Sami nastojte obavljati poslove ritmički i opušteno, pa ćete postići više, imati manje nezgoda i potrošiti manje energije.” Da biste se bolje osjećali i bolje obavljali poslove, opustite tijelo i um. Prije svega, promijenite svoj pristup. Napetost je stalni pratilac žurbe. Evo poznate priče o treneru veslača koji je svojoj posadi rekao: “Ako želite brzo veslati, morate veslati sporo.” Znao je da bi svaki pokušaj ubrzavanja veslanja poremetio sklad zamaha. Upravo spori, ujednačeni zamasi omogućuju čamcu brzo kretanje po vodi.
Dr. Viktor E. Frankl, utemeljitelj logo-terapije, rekao je: “Brzina, ubrzani ritam, beskorisni su i nespretni pokušaji oslobađanja od egzistencijalne frustracije. Što čovjek manje uspijeva u nalaženju svrhe svog života, to više ubrzava korake na putu života koji je izgubio svrhu.” Zbog toga je dobro da svi obratimo pozor¬nost na sljedeći savjet: “Usporite. Uzmite si vremena. Ne žurite kroz život. Čitavo vaše biće prilagođeno je da na jednom malom području obavlja jednu po jednu zadaću. Jedini način na koji možete živjeti bez naprezanja jest da živite sada – u ovom trenutku”, rekao je J. A. Kennedy. Dr. Norman Vincent Peale kaže: “Najmanje jednom u svaka dvadeset i četiri sata, po mogućnosti u najopterećenijem dijelu dana, namjerno prestanite deset do petnaest minuta sa svakim poslom koji obavljate i nastojte steći spokojstvo. Postoje trenuci kad je bitno da odlučno provjerimo brzinu svojega kretanja: i pritom treba naglasiti da je jedini način da se zaustavimo – da stanemo.”
Ne naprežite se
Grenville Kleiser je jednom prigodom primijetio da opušteni radnik ostvaruje najviše. Rekao je: “Često provjeravajte svoje radne metode da otkrijete i uklonite nepotrebnu napetost. Neka vam cilj bude uravnoteženost, opuštanje i samokontrola.” Mi se možemo opustiti i dok radimo. Ovakvo opuštanje se naziva ritmičnom relaksacijom. Ritmička relaksacija znači stegnuti određeni mišić samo kad je stezanje potrebno i samo onoliko koliko je nužno za određeni posao, a zatim ga otpustiti čim je posao obavljen. Svi ostali mišići, koji nisu potrebni za obavljanje tog posla, ostaju opušteni. Ako tako postupamo, možemo ostati potpuno opušteni kad nije potrebno napinjati mišiće. Stegnuti mišić, kad postoji stvarna potreba, manje je zamorno nego ga nepotrebno stezati. Pisac koji nepotrebno napinje mišiće prstiju i vrata osjećat će na kraju dana više živčanog umora od čovjeka koji drobi kamenje, i koji je u svome poslu napinjao leđne mišiće. U stvari, potraćena energija izaziva malaksalost i napetost, čini da se osjećamo umorno i iscrpljeno, i onemogućava relaksiranje.
Umorni ljudi doživljavaju više nesretnih slučajeva tijekom radnog vremena nego radnici s visokom razinom energije. Razlog tomu je: kad nam opadne razina energije, mi se nesvjesno prisiljavamo da uložimo veći trud, a to nas umno i tjelesno iscrpljuje. Prije nekoliko godina američki stručnjaci proučavali su dvije skupi¬ne poslovnih ljudi. Studija je pokazala da ljudi koji su patili od napetosti zapravo nisu radili teže ili duže od svojih opuštenijih kolega. Međutim, postojala je određena razlika u načinu na koji su obje skupine postizale ravnotežu u radnim i ne¬radnim satima. Napetost ne izazivaju poslovi već – ljudi.
“Kakav god bio vaš posao – pisali knjige, poučavali djecu, vodili neku tvrtku, kuhali za obitelj, radili u tvornici, orali njivu ili propovijedali – obavljajte taj posao najbolje što možete; radite marljivo, ništa ne zanemarujte, obavljajte sve na svoj način; ostanite opušteni. Na trudite se previše da biste ostavili dojam, ne naprežite se radi uspjeha. Obavljajte svoj posao prirodno, zato što ga volite, i uspjeh neće izostati”, preporučio je Norman Vincent Peale.Umor umanjuje čovjekovu sposobnost za djelotvoran rad. Čovjek često planira da će raditi čitav dan i onda se odmarati, ali to nije najbolje, jer je u tom slučaju tijelu potrebno puno vremena da dosegne točku opuštanja.
Sanjarite
Bolje je tijekom obavljanja neke zadaće uzimati kratka razdoblja odmora. To pomaže tijelu da se preko kože i pluća oslobodi otpadnih tvari. Ova kratka razdoblja promjene posla mogu biti: zalijevanje cvijeća, pisanje pisamca, upisivanje troškova ili prijateljski razgovor s bližnjima. Premoreni i napeti radnici skloniji su bolestima i nezgodama. Obično se smatra da je sanjariti loše. Ali sanjarenje je savršeno normalna djelatnost i kad se pravilno koristi, može poslužiti kao prikladno sredstvo za opuštanje i poticaj za pravi uspjeh. Sanjarenje nam može osigurati “umni odmor” koji će omogućiti da se s obnovljenom snagom vratimo poslu. Osim toga, sadržaj takvih snova može ponekada odraslu osobu potaknuti na veliko ostvarenje.
Zato tijekom dana povremeno uzmite kratki predah – jednostavno stanite i smirite se; na trenutak uživajte u ljepoti oko vas i osjećajte zahvalnost za dom i prijatelje. Za to je potrebna samo minuta, a ona će vaš um održati uravnoteženim, spremnim da se pozabavi važnim predmetima. U radu, kao i u učenju kako raditi, relaksacija je velika pomoć. Što je veći kapacitet za relaksaciju, to veći je kapacitet za akciju.
Ako osjećate da je neki pokret nepotreban, onda ga nećete pravilno učiniti. Dobro je držati na umu da vas taj pokret neće umoriti; vi zamarate sami sebe. Ali zašto biste bili tako strogi prema sebi? To je besmisleno. Zato se opustite. Idealno vrijeme za relaksaciju nije nakon što ste se umorili, već prije, ili bar dok ste u po¬stupku umaranja.
Naprezanje
Ljudi koji znaju kako da se usput oporave, dali su ogroman doprinos svijetu, živjeli uspješno i postali poznati.
Kaže se da je predsjednik Franklin Roosevelt imao izuzetnu sposobnost za opuštanje, i zahvaljujući tomu što je bio opušten, bio je u stanju izazvati opuštenost kod onih s kojima je razgovarao.
To objašnjava njegovu moć uvjeravanja. Lako je mogao prenijeti uvjerenja jer je svojeg slušatelja lako uspijevao zadržati opuštena. Mnogi koji su ulazili u njegov ured „rigajući vatru”, izlazili bi s osmijehom. Predsjednik je očaravao samo zato što je bio specijalist za opuštanje. Napetost ne samo što ometa primjenu usvojene sposobnosti već i samo učenje. Da bi učenje i primjena naučenog bili potpuni i djelotvorni, trebaju se obavljati u ozračju opuštenosti. Primjena pod pritiskom i žurbom zahtijeva naprezanje u radu.
Stvarno uspješan izvođač obavlja svoj posao mirno, bez naprezanja i s lakoćom. Nepotrebna napetost dovodi do nespretnog izvođenja posla i gubljenja energije. Važan je pristup Moguće je smireno i spokojno živjeti usred strke i žurbe suvremenog doba. Ali, to zavisi od našeg pristupa. Ujutro recite sebi da ćete sačuvati mirnoću sve do navečer, dok ne legnete, bez obzira na sve. Ponavljajte odluku više puta tijekom dana, kad se spre¬mate na posao, a posebno kad vidite nešto što bi vam moglo poremetiti mir. “Kad vam se u mislima pojavi strah, buntovnost i zabrinutost, zamijenite ih pozitivnim mislima odvažnosti, prihvaćanja i odlučnosti. Izvana zadržite vedrinu. To može izgledati kao da glumite, ali sama činjenica da ćete nastupati s vedrinom, pomoći će vam da nadvladate stres, preporučuje dr. L. Dawson. Sir William Osler, profesor medicine na Oxfordu, jednom je skupini studenata savjetovao da “žive u nepropusnim dnevnim odjeljcima”. Tre¬bamo učiniti korak po korak, ne brinući o sljedećem koji će kasnije doći. Ne možemo ostvariti zadaće predviđene za danas, ako se brinemo za sutra. Da bismo živjeli iz dana u dan, i to svakog dana punim životom, moramo organizirati i planirati svoj dnevni život. Planirajući ga, mi svakoj zadaći dodjeljujemo potrebno vrijeme, i zato ako obavljate jednu zadaću, nema potrebe da brinete o drugim zadaćama koje vas čekaju. Ne bismo smjeli zaboraviti da svakog dana odredimo deset do petnaest minuta za opuštanje i da to vrijeme vjerno poštujemo ne kradući ga za neki posao. Bolje je naći, ili čak stvoriti vrijeme za opuštanje, nego da budemo prisiljeni naći vremena za bolovanje. Dr. Dawson savjetuje: “Sjednite u udobnu stolicu ili fotelju ili pođite u šetnju po vrtu; nastojte se osloboditi svega što vam je u mislima … jednostavno uživajte u tome što ste živi.” I s vremena na vrijeme – da biste otupjeli oštricu stalnih sukoba, bez razmišljanja o potrošenom novcu, bez obzira na zahtjeve vašeg posla, ispunite svoje srce dubokim zadovoljstvom – uzmite slobodne dane.
Ritam rada
Dok radimo ne možemo izbjeći umor ako se cijelim srcem posvetimo poslu. Nemoguće je raditi glatko i s lakoćom ako se prisiljavamo raditi protiv svoje volje. Neće nas umoriti rad već naša odbojnost prema njemu. Moramo iz njega ukloniti ono što nas smeta. Radni ritam, odnosno naizmjenični rad i odmor možda je najbolji način za rad bez umaranja. Odmoreni radnik ulaže manje napora i troši manje energije od umornog.
Odmor nije samo lijek za umor već i korisna prevencija. Tamo gdje postoji odgovarajući odmor umoru uopće nema mjesta.Zato nam Karin Roon savjetuje da se usput opuštamo; pazimo da vidimo postajemo li napeti i ako se to dogodi, odmorimo se. Ona kaže da to nije gubljenje, već spašavanje vremena. Završit ćemo naš dnevni posao odmorni umjesto da budemo premoreni i potišteni. Ako na poslu morate stajati više sati, ne zaboravite da s vremena na vrijeme podignete noge. Često se propnite na prste kako biste u svojim nogama ubrzali krvotok. Kad dobijete pauzu, ako je praktično, počinite trenutak; legnite ili sjednite tako da vam noge budu više od glave. Izbor vaših mentalnih slika tajna je ritmičke relaksacije za vrijeme oštrog natjecanja, napornog rada ili pod pritiskom situacije. Ne razmišljajte mnogo o ishodu čitavog nastupa već se pozabavite poslom koji vam je pri ruci i ustanovit ćete da je lako održati ritmičku relaksaciju. A to će, zauzvrat, osigurati najbolji mogući ishod.
Osjećate se umorni?
Mnoge majke obavljaju čitavog dana kućanske poslove i još uvijek ostaju vedre i pune snage. Mnoge druge osjećaju se iscrpljeno već nakon nekoliko sati rada. Psiholozi kažu daje razlika u umu. Umor koji domaćica osjeća ovisi uglavnom od njenog pristupa poslu. Za mnoge od mladih dama koje dolaze s fakulteta kućni posao je nezanimljiv: posao vani je mnogo zanimljiviji, osigurava veću nagradu i glamurozniji je.
Pospremati krevete, brisati prašinu s namještaja i prati posude jadna je zamjena. Neke su žene izložene stalnoj napetosti zato što žele da sve bude savršeno. Nemaju vremena za opuštanje; uzimaju život preozbiljno. Postavljaju sebi previsoko mjerilo i misle da ga uvijek moraju dostići. Zbog toga se pod naprezanjem često slome. Sve su krajnosti nezdrave. U trenutku kad domaćica radi kao rob da dostigne nemoguća mjerila, ona je već promašila cilj. Naša mjerila trebaju biti elastična i prilagodljiva, a ponekad moramo učiniti kompromis sa sobom da nas naša mjerila ne bi upropastila. Stvaranje popisa poslova sačuvat će majke od umora i nervozne napetosti. Načinite podesan raspored dnevnog posla, odvajajući vrijeme za malo sieste, čitanje novina, slušanje radija, i drugog.
Izvor: alternativainformacije
