Jučer sam si htjela skuhati puding od čokolade i vidjela da nemamo više. On (za sve koji ne znaju, On je moja ljubav) se istog trena presvukao i otišao u trgovinu. Da bih ja bila sretna. Jer je on sretan kad sam ja sretna.
Nikad ga ne trebam zamoliti nešto, On to jednostavno učini. Neku večer smo išli šetati po kvartu, kako to obično radimo. Bilo je toplo ovih dana i mislila sam da mi neće trebati duga majica. On je par puta pitao hoću li uzeti nešto za kasnije, da oboje znamo kako mi je često hladno. Rekla sam da mi ne treba i vidjela kako on oblači gornji dio trenirke (a njemu je uvijek vruće). I tako mi šećemo, kad meni stvarno postane hladno. On nekoliko puta pita je li mi hladno, ja prvo govorim da nije, a onda kažem iskreno. On odmah svlači trenirku, zastaje i ogrne mi ju oko ramena uz smiješak. „Uzeo sam trenirku jer sam znao da će ti biti zima, ti ludice malena.“ Pitam je li uzeo majicu samo zbog mene. Kaže da sam ja jedini razlog što ju je uzeo. Ljubi me u čelo i govori (stoti put taj dan) koliko me voli.
Ovakvi njegovi postupci me uvijek fasciniraju; njegova briga za mene i koliko me dobro poznaje. On jednostavno voli da sam ja sretna. Mislim da je to najvažanije kod naše ljubavi, ali i kod bilo koje ljubavi. Kad god idemo negdje, par puta znamo zastati samo da se zagrlimo i potpuno proživimo trenutak. On je osoba koja govori drugim ljudima o našoj ljubavi, najviše o tome koliko me voli. Uvijek priča samo pozitivno o meni i našoj budućnosti.
Brine o meni kad sam bolesna ili loše volje. Čeka me budan do 7 ujutro dok se ne vratim s posla. On je osoba koja će uvijek otvoriti vrata i pustiti ženu da prođe prva. Pridržat će ženi kaput kao što su to nekad muškarci radili. On je osoba koja toliko poštuje i voli svoju obitelj da je nekad teško u to povjerovati. Svakom će uvijek priskočiti u pomoć; drugom iznijeti kofer iz tramvaja, dati zadnjih 5 kn bakici na ulici ili pomoći na poslu novim zaposlenicima.
On je osoba koja me gleda toliko duboko u oči da mi prodire u dušu. Navečer me u krevetu grli i mazi i isto to radi ujutro. Pokloni mi na tisuće poljubaca i zagrljaja tokom dana. Masira mi noge, pokriva me kad misli da mi je hladno, brine o mom zdravlju i voli svaki dio mene.
On je osoba kojoj sam rekla svaki svoj strah, a on me nakon tog voli još više. On je osoba koja pusti suzu kad vidi da je meni teško i radi sve što može da ja budem sretna. On voli moje nesavršeno tijelo. On ostaje uz mene nakon što me vidio u najgorim izdanjima.
Muškarci ne vole da se zna da su oni emotivni, da stvarno nekog vole. Oni vole da se o njima misli kako mogu imati svaku ženu, kako su najvažniji izlasci, kako su glavni u vezi i rade što žele te da nisu „papučari“. On je osoba koja bi vikala na sav glas da me voli i mišljenje drugih (koji ne žive ljubav kakvu u dubini duše žele) mu nije nimalo važno. Trebalo mi je da se naviknem na to jer sam prije poznavala samo ove druge muškarce.
Trebalo mi je da se naviknem da me uvijek drži za ruku u javnosti. Trebalo mi je da se naviknem da me ljubi i grli pred svim našim poznanicima, prijateljima i obitelji.
Trebalo mi je da se naviknem da je uvijek tu i da neće otići od mene, bez obzira na to kako izgledam ili se ponašam. Trebalo mi je da se naviknem da voli brinuti o meni.
Trebalo mi je da se naviknem da me najviše voli u poderanoj trenirci navučenoj do pupka, s punđom na glavi i smiješnim čarapama.
Trebalo mi je da se naviknem da mu mogu reći apsolutno sve i da smo uvijek iskreni jedno prema drugome. Trebalo mi je da se naviknem da on izrazito poštuje žene i ne gleda ih kao seksualne objekte.
Trebalo mi je da se naviknem na to da on stvarno promisli kako mi nijedna nije ni do koljena, kad primijeti zgodnu ženu (a hvala Bogu da primijeti). Trebalo mi je da se naviknem na stalno dopisivanje preko mobitela svaki trenutak kad nismo zajedno.
Trebalo mi je da se naviknem na njegove duge poruke (žene znaju zašto mi je ovo važno) i silne “emojije” koje koristi u porukama. Trebalo mi je da se naviknem na njegovo stalno iskazivanje osjećaja, tepanje i silnu ljubav koju mi pruža.
Trebalo mi je vremena zato što se u današnje doba to smatra nenormalnim ili nemogućim. Trebalo mi je vremena zato jer je on stvarno drugačiji od većine.
On, njegovo silno strpljenje i njegova ljubav okrenuli su moj svijet naglavačke. Promijenila sam se. Zvuči otrcano, ali stvarno ga volim zbog onog što sam ja otkad sam s njim. Zahvaljujući Njemu ja sam danas nova, bolja i sretnija osoba. Danas znam zašto su se neke stvari u mom životu dogodile baš tako kako jesu.
Svakim danom sam iznova fascinirana kako mi je život donio Njega i kako imamo nešto što rijetki imaju. Svaki dan sam neizmjerno zahvalna na životu koji živim. A život mi iznova daje razloge da budem još zahvalnija. Svi vi, koji ovo čitate, možete živjeti upravo ovakvu ljubav kakvu mi živimo. Prvi korak je da u to povjerujete.
Izvor: zdravaisretna
