Bilo jednom jedno dijete koje se pripremalo doći na Svijet. Jednog dana ono upita Boga: “Gospodine, rekli su mi da ćeš me sutra poslati na Svijet, a ja sam tako sitan i nemoćan, kako ću živjeti tamo?“
“Dočekat će te tvoj anđeo koji će se brinuti za tebe“, odgovori mu Bog.
Na to dijete reče: “Ali, ovdje u Raju ne moram raditi ništa osim pjevati i smijati se.“
Bog mu odgovori: “Tvoj će ti anđeo svaki dan pjevati i smiješiti se. Osjetit ćeš njegovu ljubav i biti sretan.“
“Dobro, ali kako ću razumjeti kad mi nešto kaže ako ne razumijem njihov jezik“, upita dijete.
“Anđeo će ti govoriti najljepše i najslađe riječi koje ćeš ikada čuti i s mnogo pažnje i ljubavi, naučit će te pričati“, reče mu Bog.
“A što da radim kada ću htjeti razgovarati s tobom?“, upita dijete.
Bog mu odgovori: “Tvoj će anđeo sklopiti tvoje ruke i naučiti te moliti.“
“Čuo sam da na Zemlji ima mnogo loših ljudi. Tko će me štititi?“, zabrinuto nastavi dijete.
Bog se nasmiješi i reče: “Tvoj će te anđeo uvijek štititi, pa bilo to i po cijenu vlastita života.“
Dijete pogleda u Boga i molećivim glasom reče: “Ali ja sam tako tužan što te više neću vidjeti.“
“Tvoj će ti anđeo uvijek pričati o meni i naučit će te putovima koji vode nazad do mene, iako ću ja uvijek biti pored tebe“, utješno mu reče Bog.
Tada u Raju nastane tišina i glasovi sa Zemlje dopriješe do njega. Dijete shvati da treba poći pa postavi posljednje pitanje:
“Gospodine, ako sad moram ići, reci mi molim te kako se zove moj anđeo?“
Bog se nasmiješi i reče: „Nije važno kako se zove, ti ćeš ga zvati MAMA …“
