Znaš onaj osjećaj kada ti se jedna osoba stalno vrti po glavi, bez obzira šta radiš? Radiš, kuhaš, voziš, izlaziš – ali misli se uvijek nekako vrate na nju. Nije slučajno što se to dešava, a još manje je “samo romantična slučajnost”. Ugledni psihoterapeut Alfred Adler, jedan od najvažnijih učenika Freuda i utemeljitelj individualne psihologije, nudi vrlo zanimljivo objašnjenje zašto nam je neko stalno na umu – i šta to zaista znači o nama, a ne samo o toj osobi.
Ko je Alfred Adler i zašto ga uopšte slušati?
Alfred Adler je bio austrijski psihijatar i psihoterapeut, osnivač tzv. individualne psihologije. Za razliku od Freuda, koji je naglašavao nesvjesne nagone, Adler je stavljao fokus na:
- osjećaj manje vrijednosti i kako ga nadoknađujemo,
- životni stil – naš jedinstveni obrazac razmišljanja i ponašanja,
- socijalni osjećaj – koliko smo povezani i korisni drugima.
Adler je smatrao da se čovjekovo ponašanje ne može razumjeti iz jednog izolovanog događaja, već iz cijele životne priče, ciljeva i načina na koji doživljava svijet. Dakle, kad ti je neko stalno u mislima, Adler bi pitao: “Šta želiš da postigneš time što se stalno baviš tom osobom?” – čak i ako toga nisi svjestan.
Šta znači kada vam je neko stalno na umu prema Adleru?
Adler ne bi rekao samo: “Zaljubljen/a si, gotovo.” Njega zanima funkcija tih misli. Ako ti je neko stalno na umu, to po Adleru najčešće znači jedno: ta osoba je postala dio tvoje unutrašnje životne priče i tvog cilja. Drugim riječima, tvoje misli ga/je koriste da bi:
- ispunile neku emocionalnu potrebu,
- popunile unutrašnju prazninu,
- izbjegle suočavanje sa stvarnim problemima,
- ili podržale tvoj životni ideal (“kakav/kakva želim da budem, kakvu vezu želim, kakav život zamišljam”).
Poenta je: nije toliko bitno ko je ta osoba, koliko je bitno šta ona simbolizuje u tvojoj psihi. Nekad je to ljubav, nekad sigurnost, nekad uzbuđenje, a nekad i nedostižnost koja hrani osjećaj drame i patnje na koju si navikao/la.
Zašto baš TA osoba – a ne neko drugi?
Adler bi rekao da ništa u našoj psihi nije “slučajno”. Neko ti je stalno na umu jer se savršeno uklapa u tvoj nesvjesni scenarij. Na primjer:
Ako si odrastao/la uz emocionalno nedostupne roditelje, velika je šansa da će ti stalno biti na umu osoba koja je hladna, povučena ili nedostižna. Ona u tebi budi stari zadatak: “Kako da napokon dobijem pažnju koju nisam imao/la?”
Ako se osjećaš nesigurno, možda ti je opsesivno u glavi neko ko djeluje samouvjereno, uspješno, popularno. Ta osoba simbolizuje ono što ti sam/a želiš da budeš.
Ako ti je život ustaljen i pomalo dosadan, misli se lijepe za nekoga ko donosi dramu, rizik, adrenalin. Ta osoba u tvom unutrašnjem filmu igra ulogu “spasioca od rutine”.
Adlerov ključni uvid: mi ne biramo ljude koji nam se sviđaju samo srcem, već i svojom životnom logikom. Neko je stalno u tvojoj glavi jer na neki način “radi posao” za tvoj unutrašnji scenarij.
Osjećaj manje vrijednosti i zašto ga skrivamo kroz misli o drugima
Adler je uveo čuveni koncept osjećaja inferiornosti. Svi se, bar u nekoj mjeri, osjećamo nedovoljno dobri, slabi ili manjkavi. To nije bolest – to je pokretač rasta. Problem nastaje kada pokušamo da taj osjećaj liječimo kroz fantazije i idealizaciju druge osobe, umjesto kroz rad na sebi.
Kad ti je neko stalno na umu, ponekad se dešava sljedeće:
- umjesto da se pitaš “Šta mogu da uradim da unaprijedim svoj život?”, ti se pitaš “Šta će ON/ONA uraditi? Da li će me nazvati, izabrati, primijetiti?”
- tako prebacuješ odgovornost za sopstvenu sreću na tu osobu,
- a svoje realne strahove (karijera, novac, samopouzdanje, smisao) sklanjaš u drugi plan.
Adler bi rekao: “Nije problem što misliš na njega/nju. Problem je ako misliš umjesto da živiš.”
