Htio sam je utješiti, razgovoriti, navesti na drugačije razmišljanje i zato sam joj rekao sljedeće.
Sunce malo, zašto to radiš? Zašto uporno tuguješ za onima što nisu znali prepoznati šta imaju? Nisi ti izgubila njih, naprotiv, oni su ostali bez tebe. Zamijenili su cijelo nebo za jedan oblak. Ostavili su sjajno zlato zbog prljavog blata. Ispustili su princezu zarad vještice. Ako nije njima žao, zašto bi tebi bilo? Dovoljno si stara da uvidiš ko je izvukao deblji kraj u priči sa nezahvalnim krajem. Najveći gubitnici su ljudi koji nisu ni svjesni šta su izgubili.
Bar još nisu svjesni toga. Kasnije se sve sredi i vrati na svoje mjesto. Poslije se poslože kockice i ljudi dobiju zarađenu kaznu ili zasluženu nagradu. Ti ćeš biti nagrađena za poštenje i dobročinstvo. Oni će biti kažnjeni za nevjerstvo i oholost. Siguran sam da sada ne misliš tako, ali vjeruj mi na rečeno. Kad-tad, onako iznenada, isplivat će i pravda na površinu. I baš tada će se vidjeti razlika između tebe i njih. Tebe, neponovljive. Njih, svačijih.
Kada sam završio govor, zaćutala je. Ništa mi nije odgovorila. Nježno me je obuhvatila rukama oko struka i zajedno smo slušali tišinu, do kasno u noć.
Izvor: kronervijesti
