Naslovnica Ostalo Ova sitnica ženu u trenu čini glupom – a ona toga nije...

Ova sitnica ženu u trenu čini glupom – a ona toga nije ni svjesna

Postoje geste, riječi i ponašanja koja žene svakodnevno koriste, a da ni ne slute koliko mogu negativno utjecati na to kako ih drugi percipiraju. Nije riječ o velikim pogreškama, niti o stvarima koje zahtijevaju analizu psihologa. Radi se o jednoj sitnici – naizgled bezazlenoj – koja ženu može u trenu učiniti da djeluje površno, neozbiljno ili čak glupo. I što je najgore – većina žena toga nije ni svjesna.

O čemu je riječ?

Radi se o navici stalnog opravdavanja i sumnji u vlastito mišljenje. Svaki put kad žena izgovori:

  • “Ne znam je li glupo, ali…”
  • “Možda se varam, ali mislim da…”
  • “Nemoj me krivo shvatiti, ali…”

– ona nesvjesno podcjenjuje samu sebe. Sama sebi siječe krila. Daje sugovorniku dozvolu da njezino mišljenje ne shvati ozbiljno.

To su one male uvodne rečenice koje žene ubacuju iz pristojnosti, skromnosti ili straha da ne ispadnu previše direktne. Iako se čine bezopasnima, one su prvi znak nesigurnosti, manjka samopouzdanja i loše slike o sebi. I upravo zato – čine ženu glupom u očima onih koji ih slušaju.

Zašto žene to rade?

Od malih nogu mnoge djevojčice su naučene da budu „fine“, „poslušne“, da ne „dižu glas“ i da ne budu „nametljive“. Kada takve poruke čuješ godinama, počneš vjerovati da je normalno uvijek umanjivati svoju vrijednost.

Društvo često nagrađuje žene koje se ne ističu previše, koje se prilagođavaju, koje ne vrijeđaju ničiji ego. I tako nastaje generacija žena koje su sposobne, pametne i obrazovane – ali kad dođu u prostoriju s drugim ljudima, njihovo samopouzdanje se povuče.

Upravo zbog toga umjesto rečenica tipa:
„Mislim da bi bilo dobro da…“
izgovaraju:
„Ne znam, možda je glupo, ali…“

Ne zato što ne znaju što žele reći – već zato što žele ublažiti svoj utjecaj. A to je najveća greška.

Kako to izgleda u praksi

Zamislimo poslovni sastanak. Svi iznose prijedloge, govore jasno i bez uvijanja. I onda se javi ona – žena koja ima sjajnu ideju, ali prije nego što je iznese, kaže:
„Možda to nije najpametnije, ali razmišljala sam da…“

U tom trenutku cijela prostorija više ne čuje ideju. Čuju samo njeno “možda nije pametno”, i podsvjesno je više nitko ne uzima ozbiljno. I to nije zato što je glupa, već zato što se sama tako predstavila.

Muškarci to rijetko rade. Oni iznose svoje mišljenje direktno, bez sumnje. A žena, iako ima jednak kapacitet, uporno se pokušava “umekšati”, nadajući se da će tako biti prihvaćenija. Ironično, upravo to ponašanje je ono koje ih najviše sabotira.

Percepcija je sve

U svijetu u kojem ljudi ne čitaju namjere nego dojam, važno je znati kako djelujemo na druge. Kada žena neprestano dovodi u pitanje vlastito mišljenje, šalje poruku: „Nemojte me ozbiljno shvaćati.“ I tada nije važno koliko je zaista inteligentna – jer se glupo ponaša.

Sitnica postaje oružje samosabotaže.

Što treba učiniti umjesto toga?

Govori s uvjerenjem.

Umjesto: „Možda griješim, ali mislim da…“

Reci: „Vjerujem da bi bilo korisno ako…“

Ukloni sumnjive fraze.

Izbjegavaj riječi poput: „valjda“, „možda“, „ne bih znala“, „nisam sigurna“ kad znaš što želiš reći.

Stoj iza svoga mišljenja.

Ako imaš nešto za reći – reci to. Nema potrebe da se ispričavaš jer imaš glas.

Promatraj sebe izvana.

Zamoli prijatelja da ti ukaže kad nesvjesno koristiš ovakve fraze. Samo svjesnost mijenja navike.

Podsjećaj se da tvoja vrijednost nije upitna.

Činjenica da si nešto izgovorila ne znači da trebaš ublažiti svoju misao. Imaš pravo na stav – bez popratne isprike.

Najgluplja stvar koju žena može napraviti – i koju svakodnevno radi bez da shvaća njezin utjecaj – je umanjivanje vlastitog glasa. Jedna sitnica, jedna uvodna fraza, jedan pogled prema podu kad govori – sve to stvara sliku žene koja nije sigurna u sebe. A ljudi ne poštuju nesigurne. Ne zato što su loši – već zato što su tako programirani.

Pametna žena zna koliko su riječi moćne. I zna da je najgluplje što može učiniti – umanjiti sebe da bi se netko drugi osjećao veći.

I zato, draga ženo, sljedeći put kad poželiš reći: „Možda je glupo, ali…“ – zaustavi se.

I samo reci što misliš. Jer tvoj glas zaslužuje da se čuje – jasno, samouvjereno i bez isprike.

To nije arogancija. To je poštovanje prema sebi.

odmorimozak