Slušala sam jednom jednog zabrinutog muža kako se žali da njegova žena ponekad plače bez razloga. Jednostavno joj se nakupi. Vodio sam je, kaže, i kod hodže da vidimo da joj nije neko nešto učinio, pa nije.
Rekla sam mu – i da je nisi vodio, ja bih ti rekla da joj hodža vjerovatno ne treba. Ovom prilikom pišem i svim ostalim muževima kojima žene “bez razloga plaču”. Niko ne plače bez razloga. Ako žena “bez razloga” plače, a ti aman brineš šta joj je, prvo se preispitaj može li biti da plače zbog tebe.A jok, đe će plakat’ zbog njega! Šta joj fali, sve joj na tacnu donese, on radi, ona s djecom lenškari, sve ima, šta hoće! Đe da on bude kriv?!
Gdje je tu razgovor, dijalog, lijepa riječ, poljubac, zagrljaj, zajednički minuti, šetnja, obrok? Šta tek reći o ženama koje “bez raloga plaču” jer su primjetile da muž non stop visi na kompjuteru, da krije telefon od nje, da se više druži on line nego uživo s njom???)
Ženu, čini mi se, ništa ne može da duhovno sroza, da joj ubije volju za ljepotom svakodnevice kao muževljev “površinski” odnos prema njoj. I ne postoji sekiracija i bol koju ona ne može prevazići ako joj on dovoljno daje sebe. Mi se, zaboga, udajemo i ženimo za i zbog jedni drugih. Ako nam fali one dnevne doze ljubavi, dnevne doze jedno drugoga brak počinje da se suši kao biljka…tinja, tinja, i paf uvehne.Onda živimo paralelne živote, svak na svoju stranu a jedan krov. Niko ni sa kim ustvari, a nezadovoljni svi.
Razmislite o tome i kada primjetite muževe da su se ušutjeli i povukli u sebe, i kada primjetite svoje supruge da “bez razloga” plaču….
Odlomak iz knjige:
Šapućem ti kao žena ženi 2,
Autorica: Sara Sabri
Izvor: Sara Sabri Facebook Page
