Možeš to učiniti, čak i kad misliš da ne možeš.
Neću lagati. Kroz odrastanje, ponekad sam mrzila svoju mamu.
Bila je samohrana majka. Provodila je dane podučavajući emocionalno uznemirenu djecu i dolazila je kući potpuno iscrpljena.
Ponekad je bila tako umorna da bi se zaključala u svoju sobu i šutjela. Večere su bile iz mikrovalne, zagorene večere, hladne pizze. Bilo je suza i podignutih glasova.
Ponekad sam je nazivala najgorim mogućim imenima. Ponekad sam plakala. Ponekad je i ona plakala.
Ali bilo je i dobrih dana i uvijek je bilo pomirenja, piše Wendy Wisner za Your tango. U popodnevnim satima odvela bi mene i moju sestru autom u grad na smrznuti jogurt. Ponekad bi nas odvela u vožnju samo da bi gledali kuće bogatih ljudi. Ponekad bi prolazili kroz šumu samo da bi se izgubili.
Uvijek sam voljela svoju majku i cijenila je usred previranja. Bila je moja stijena. Znala sam da me bezuvjetno voljela. Znala sam da će uvijek, bez sumnje, biti tu za mene.
I to je razlog što smo, unatoč tome što smo proživjele razvod svojih roditelja, moja sestra i ja izrasle u jake žene.
Hoće li vaš razvod utjecati na vašu djecu? Iako je to moguće, ja i moja sestra smo postale neovisne žene koje znaju kako treba obaviti stvari. I što je najvažnije, postale smo žene koje znaju voljeti svim srcem.
Mislim da nisam u potpunosti cijenila sve što je moja majka učinila za nas, sve dok nisam postala majka i sama. Najranije godine djetinjstva mog djeteta su me udarale u lice. Mučila sam se s mlijekom, s raznim obvezama i vrlo malo sam spavala. Pokušavala sam zadovoljiti potrebe ovih sitnih malih bića čija je cjelokupna egzistencija ovisila o meni.
Ali imala sam pomoć. Imala sam muža koji je podjednako zadužen za roditeljske dužnosti (osim dijelova koji su uključivali moje grudi, naravno).
U ovoj poziciji, nisam mogla vjerovati kako je moja majka to učinila sama. Moj tata bio je dobar tata, tata sa zlatnim srcem. Bio je tu za mene kad sam bila dijete. Ali kad se moja sestra rodila, moja je majka bila sama u onim beskrajnim, neprospavanim noćima. Pomagala sam, ali imala sam pet godina pa su postojale određene granice.
Nemam pojma kako je to učinila, ali nevjerojatno joj dugujem za sve.
Ja osobno nisam samohrana majka, ali imam mnogo dragih prijatelja koji to jesu i osjećam duboko suosjećanje za sve samohrane majke. Ako postoji jedna stvar koju želim reći samohranim majkama, to je ovo: Možeš to.
Ide ti sjajno. Ti si nesavršena; sve su majke. Ali samo pokušavajući, samo svojom prisutnošću svakog dugog dana, svake duge noći, vi stvarate magiju za svoju djecu. Dajete sve, čak i kad mislite da vam ne ide.
To je ono što sva djeca trebaju: ona trebaju vas. Vašu prisutnost i ljubav. To je njihovo sidro i to ih upotpunjuje.
Ponekad to ne vidiš. Djeca su neugodna; plaču. Znam da ležiš u krevetu na kraju dana i da plačeš. Znam da želiš biti istodobno dvije osobe. Želiš imati nekoga tko će ti pomoći u ovome. Samo želiš zadrijemati, spavati nekoliko dodatnih sati u danu.
Ali ti sjajno to radiš. Jesi. I najvažnija stvar koju trebaš znati: tvoja će djeca biti dobro. Tvoja će djeca sjati.
Hvala ti. Hvala što svih ovih godina ulažeš krv, znoj i suze u život svoje djece. Hvala što si žrtvovala san i zdravlje. Djeca ti se možda neće zahvaliti, ali njima to znači sve.
Znam da ne izgleda uvijek tako, ali svaki dan ti radiš najvažniji posao na zemlji. Zato – opusti se malo, drži svoju djecu blizu sebe i budi sretna.
Ide ti sjajno.
Prevela: Suzana Prnjak za atma.hr
Izvor: atma
