Kad je mojoj majci po prvi put dijagnosticiran karcinom dojke 2007, ona je bila u potpunom šoku. Učinila je sve što su joj liječnici tada savjetovali.
Kemoterapija, dupla mastektomija i zračenja. Bili smo tako zahvalni i tada smo s olakšanjem rekli: ova noćna mora je završila.
U studenom 2009. godine, točno dvije godine nakon njezine početne dijagnoze, otkriveno je da se rak vratio i da je metastazirao na limfne čvorove, kosti, pluća, a kasnije na jetru i dio mozga.
Činilo se kao nemoguća borba za osvojiti, ali moja se majka borila više nego je mislila da može. Utrošila je bezbroj sati na istraživanje raka i kako se on stvara i kako može nestati na staničnoj razini. Drastično je promijenila prehranu. Prestala je jesti meso i prženu hranu, jela je isključivo svježe voće i povrće, prešla je na vegetarijanstvo. Krenula je na yogu i počela je vježbati s osobnim trenerom. Bila je u top formi, a fizički i psihički je izgledala bolje nego ikad.
Tada sam počela shvaćati da je moja mama bila mnogo više od „samo” moja mama – ona je izuzetno jaka, pametna, uporna žena, koja je najviše od svega željela ostati što duže sa svojom obitelji i prijateljima.
Moja mama je učinila sve što je mogla medicinski, holistički, mentalno, duhovno i fizički, kako bi ostala ovdje s nama. Nikad to neću zaboraviti. Sve me ovo podsjeti kada m i majka najviše nedostaje. Jer ona više nije ovdje.
Takav žar u očima i tolika želja da ostane uz nas, ne može se opisati riječima. Moja bi majka pomakla i planine ako treba samo da ostane. Gledala je smrti u oči i govorila: „ A ne, nije još moje vrijeme da odem“.
A kad je došlo to vrijeme, morala je predati bitku, ali se nije bojala. Stalno nam je govorila koliko nas voli, puno nas sve voli, volim, volim, sve dok glas moje mame nije utihnuo.
Moja majka je bila najjača, najhrabrija osoba koju sam ikada imala, i mogu sa sigurnošću reći da me nitko prije niti će me itko moći inspirirati i podignuti kao što je to mogla moja mama.
Izvor: zdravaisretna
