Naslovnica Mudrosti Djed (89) na samrti: „Cijeli život sam jurio za krivim stvarima, prava...

Djed (89) na samrti: „Cijeli život sam jurio za krivim stvarima, prava sreća je u ovome“

Ležao je na bolničkom krevetu, iscrpljen od godina i bolesti, ali oči mog djeda i dalje su bile pune života. Imao je 89 godina, a iza sebe dugu povijest, bogatstvo iskustava, uspjeha, neuspjeha i propuštenih prilika. Bilo je jasno da mu se bliži kraj, ali u posljednjim trenucima nije bio ispunjen tugom ili žaljenjem zbog smrti koja je dolazila. Umjesto toga, imao je mudrost koju je htio podijeliti sa mnom, svojim unukom, iako nisam ni slutio koliko će te riječi promijeniti moj pogled na život.

„Znaš,“ započeo je, uzimajući dah, „cijeli život sam mislio da znam što je važno. Trčao sam za novcem, karijerom, uspjehom, želeći se dokazati sebi i drugima. Stalno sam jurio, uvijek u potrazi za nečim što bi me učinilo sretnim.“ Zastao je, kao da preispituje sve te godine, pa se lagano nasmiješio. „Ali shvatio sam, na kraju, da sam zapravo jurio za krivim stvarima.“

Slušao sam ga pažljivo, a djed je nastavio: „Kada si mlad, misliš da će te novac ili prestiž učiniti sretnim. I neko vrijeme to možda i uspijeva. Osjetiš adrenalin kad dobiješ promaknuće, kada kupiš novi auto ili kuću. Ali ubrzo, sve to postane prolazno. Nikada nije dovoljno. Uvijek tražiš još nešto, veći cilj, viši status. No prava sreća nije u tome.“

Zanimao me njegov pogled na pravu sreću. Pitao sam ga: „Ako nije u novcu i uspjehu, u čemu je onda sreća, djede?“

Djed je duboko uzdahnuo, a tada su mu oči zasjale onim posebnim sjajem mudrosti. „Sreća je u malim stvarima,“ rekao je. „U trenucima koje dijeliš s voljenima. U zajedničkim obrocima, u smijehu, u podršci koju pružaš i primaš od ljudi koji te vole. Sreća je u ljubavi, prijateljstvu, iskrenom odnosu. Kada ostariš i sve ostalo postane nevažno, ono što ti ostaje su sjećanja na ljude koji su ti bili važni i kojima si bio važan.“

Bio sam zatečen njegovim riječima. U svijetu u kojemu je uspjeh često definiran kroz materijalna postignuća, rijetko čujemo da netko u starosti govori o ljubavi, prijateljstvu i malim radostima kao o ključu sretnog života.

Djed je nastavio: „Znaš, kad te vrijeme stigne, nećeš se sjećati koliko si novaca imao na računu ili koliko si diploma sakupio na zidu. Sjećat ćeš se onih trenutaka kada si volio i bio voljen. Tih malih, ali najvažnijih trenutaka koji su ispunili tvoje srce, a ne tvoj džep.“

Počeo sam razmišljati o svemu što sam do tada smatrao važnim. O svim trenucima kada sam bio zaokupljen poslom, kad sam zanemarivao one koje volim jer sam mislio da moram raditi više, zaraditi više, postati više. Shvatio sam da djed ima pravo. Previše vremena provodimo tražeći sreću u materijalnom svijetu, a ona je sve vrijeme pred našim očima, u ljudima oko nas.

„Ne kažem da je loše raditi i biti uspješan,“ nastavio je djed. „Ali to ne smije biti jedina stvar u tvom životu. Moraš naći balans. Moraš cijeniti male stvari. Jer na kraju, kada budeš na mom mjestu, ono što će ti najviše značiti bit će sjećanja na trenutke ispunjene ljubavlju.“

Suze su mi navrle na oči. Djedove riječi bile su jednostavne, ali toliko moćne. Tada sam shvatio što je prava sreća. Nije u materijalnom, nije u trci za statusom, već u odnosima koje gradimo, u ljubavi koju dijelimo. S tim spoznajama, odlučio sam promijeniti svoj život, usmjeriti se na ono što je zaista važno – voljeti i biti voljen, uživati u svakom trenutku s voljenima.

Djed je umro nekoliko dana kasnije, ali njegove riječi ostale su zauvijek urezane u moje srce. Naučio me najvažniju lekciju života – prava sreća nije u onome što imamo, već u onome što dijelimo s drugima.

odmorimozak