Pitanje o tome kada se žena može smatrati “starom” često izaziva rasprave, jer pojam “staranja” varira ovisno o kulturološkim, društvenim i individualnim percepcijama.
Činjenica je da starenje nije samo biološki proces, već i društveni konstrukt. Definirati starost nije jednostavno jer su društveni standardi promjenjivi, a s modernom medicinom i tehnologijom, ljudski životni vijek i kvaliteta života produženi su u velikoj mjeri.
S obzirom na sve to, postavlja se pitanje: Je li u redu ženu od 50 godina nazvati starom? I u kojim godinama žena zapravo postaje “stara”?
Biološki aspekti starosti
Biološki gledano, starenje počinje relativno rano. Već od srednjih 30-ih, ljudsko tijelo polako počinje pokazivati znakove starenja – koža gubi elastičnost, metabolizam se usporava, a kosti i mišići postaju slabiji.
No, to ne znači da osoba s 50 godina nije sposobna za aktivan, zdrav život. Žene u dobi od 50 godina često su na vrhuncu svoje emocionalne i mentalne zrelosti, a s napretkom u zdravstvu i načinu života, mnoge žene danas u ovoj dobi vode vitalan i energičan život.
Međutim, termin “stara” često se koristi na pejorativan način, implicirajući fizičke slabosti i pad kvalitete života. No, biološke promjene ne moraju nužno značiti starost u društvenom smislu, pogotovo kad uzmemo u obzir da su životne navike poput prehrane, tjelovježbe i mentalne higijene značajni faktori koji usporavaju procese starenja.
Društvena percepcija starosti
Društvena percepcija starosti često je povezana s vizualnim faktorima kao što su sijeda kosa, bore ili promjene u tjelesnoj težini. U mnogim kulturama, žene su kroz povijest bile podložne kritici zbog ovih fizičkih znakova starenja, dok muškarci često uživaju u stereotipu „zrelosti“ koji im donosi iskustvo i status.
Ovaj dvostruki standard često nameće pritisak na žene da zadrže mladenački izgled, čak i kada su u svojim 50-ima ili 60-ima.
