Svi smo čuli bezbroj viceva i priča o odnosu između snaha i svekrva, ali kad taj odnos postane izvor svakodnevne frustracije i stresa, vicevi više nisu smiješni. Kad kažem da mrzim svoju svekrvu, ne mislim na to doslovno, već se radi o osjećaju duboke nelagode i napetosti koji prožima naš odnos. Nije da ona namjerno čini stvari da bi me povrijedila (barem se nadam da ne), ali njezin način ponašanja i stalna prisutnost itekako utječu na moj život, moj brak i moj mir.
Problem je u tome što je moj muž njezin jedinac. On je njezina jedina podrška i sve na ovom svijetu. Volim svog muža i znam da i on voli mene, ali isto tako razumijem njegovu dilemu. On ne želi povrijediti ni mene ni nju, ali kao da je zaglavljen između dvije vatre. Svekrva nas posjećuje svaki dan, donosi savjete o svakom detalju našeg života – od načina kako peremo posuđe do toga kako bismo trebali odgajati djecu, iako ih još nemamo.
U početku sam mislila da će se situacija popraviti, da će se svekrva s vremenom prilagoditi našoj novoj ulozi kao bračni par. No, s vremenom je postajalo sve gore. Ima osjećaj da je njezin sin još uvijek dijete, kojeg ona mora paziti i usmjeravati. Često se osjećam kao da nisam supruga, već kao treća osoba u njihovom odnosu. Ona ne priznaje granice i često prelazi one najosnovnije – dolazi nenajavljena, nameće svoje mišljenje, pa čak i kritizira način na koji vodim naš dom.
Razumijem da je njezin sin centar njezina svijeta. Nije lako majci pustiti da njezino dijete živi svoj život, osobito kad je riječ o jedincu. Ali to ne opravdava njezinu neprestanu prisutnost u našoj intimi. Moj muž, s druge strane, često ne vidi problem. On smatra da ona samo želi pomoći i ne vidi kako to utječe na mene i na naš odnos. Često se osjećam usamljeno u ovoj borbi jer ne želim izazivati sukobe. Znam da bi moj muž, kad bih ga natjerala da bira između mene i nje, bio slomljen.
Naravno, nije rješenje ni to da mu postavim ultimatum. Niti želim da on prekine odnos s majkom. Ali želim da shvati da moramo postaviti jasne granice. Naš brak mora biti na prvom mjestu, a svekrva bi trebala poštovati našu privatnost. Do sada smo pokušali razgovarati, ali svaki pokušaj završava njezinim suzama i osjećajem krivnje kod mog muža. Često se povučem i pretrpim, samo kako bih izbjegla sukobe, ali duboko u sebi osjećam da je to loš put.
Najveći izazov u cijeloj situaciji je činjenica da ne možemo živjeti odvojeno. Financijska situacija, ali i obiteljski običaji, ne dopuštaju nam da se preselimo u drugi grad ili čak dalju četvrt. Blizu smo svekrve, što znači da nas stalno posjećuje i da je uvijek u blizini.
Znam da će situacija zahtijevati mnogo strpljenja, ljubavi i kompromisa. Razmišljam o tome kako pristupiti svekrvi na način koji neće povrijediti ni nju ni mog muža, ali koji će istovremeno zaštititi naš brak i našu intimu. Zaslužujem poštovanje kao njegova supruga, ali isto tako moram pronaći način kako da pokažem svekrvi da ne želim biti njezin neprijatelj, već da želim da svi zajedno živimo u miru.
Možda mržnja nije prava riječ. Možda je to samo frustracija koja se nakupljala godinama. No jedno je sigurno – moramo pronaći rješenje prije nego što ovakva situacija uništi sve što smo moj muž i ja gradili zajedno.
