Ima ljudi koji smatraju da sve treba biti po njihovom, a ustvari ništa nisu zaslužili. Ti ljudi žive u iluziji da su centar svijeta, a realnost ih često demantira. Uvijek žele biti u pravu, očekuju povlastice i poštovanje, no izostavljaju činjenicu da poštovanje i uspjeh nisu nešto što se dobiva na pladnju, već se zaslužuje trudom, radom i poštenjem.
Jedna od karakteristika ovakvih ljudi je sklonost manipulaciji. Oni se ne libe koristiti druge kako bi postigli svoje ciljeve, bez obzira na to što zapravo nisu sposobni samostalno ostvariti ono što žele. Skloni su preuveličavanju vlastitih zasluga, isticanju svojih lažnih postignuća i minimaliziranju truda drugih. Oni često hodaju kroz život očekujući da će im sve biti servirano na srebrnom tanjuru, uvjereni da su iznad svih, dok zapravo ne donose nikakvu stvarnu vrijednost.
Ono što je fascinantno kod ovakvih osoba jest njihova nesposobnost da prepoznaju vlastite nedostatke. Oni ne vide svoje propuste i ne razmišljaju o tome kako bi mogli unaprijediti sebe ili svoj život. Umjesto toga, krive druge za svoje neuspjehe. Takav mentalni sklop ih drži zarobljenima u krugu nezadovoljstva jer nikad nisu spremni preuzeti odgovornost za svoje postupke. Umjesto samorefleksije, biraju put okrivljavanja drugih, bilo da se radi o kolegama, prijateljima, pa čak i članovima obitelji.
Ljudi koji vjeruju da sve treba biti po njihovom često očekuju nagrade za minimalan trud ili, u nekim slučajevima, za ništa. Oni ne shvaćaju da su nagrade rezultat uložene energije i vremena. Takav stav vodi do frustracija kada stvari ne idu po planu, jer svijet ne funkcionira prema njihovim pravilima. Kada im se ne udovolji, postaju ogorčeni i ljuti, često praveći sukobe u okruženju.
No, postoji razlog zašto takvi ljudi rijetko postižu dugoročni uspjeh ili zadovoljstvo u životu. Njihov pristup stvara nesigurnost među ljudima oko njih. Nitko ne voli biti iskorištavan, a oni koji konstantno zahtijevaju, a ništa ne nude zauzvrat, brzo ostaju sami. Njihovi odnosi pucaju jer nemaju čime ispuniti prazninu koja se stvara kada izostane reciprocitet u davanju i primanju.
Ovakvi pojedinci često imaju preuveličan osjećaj vlastite važnosti. Vjeruju da im pripada više nego što zaslužuju, a stvarnost im neprestano pokazuje drugačije. Takav stav im otežava stvaranje dubljih veza s ljudima jer su svi odnosi jednostrani – oni samo uzimaju, a ništa ne daju. Na kraju dana, ostaju u krugu nerealnih očekivanja i frustracija, bez stvarnog napretka.
Ono što bi ovakve ljude moglo promijeniti jest iskreno suočavanje s vlastitim ograničenjima. Priznavanje da nije sve uvijek pod njihovom kontrolom i da nisu uvijek u pravu mogao bi biti prvi korak ka stvaranju uravnoteženijeg i sretnijeg života. Međutim, mnogi od njih nisu spremni učiniti taj korak jer bi to značilo suočavanje s vlastitim nesigurnostima i slabostima.
Na kraju, uspjeh u životu ne dolazi od toga da sve bude po našem, već od sposobnosti prilagodbe, suradnje i prepoznavanja vrijednosti drugih. Oni koji to shvate, postaju bogatiji ne samo u materijalnom smislu, već i kroz ispunjene odnose i poštovanje koje su zaslužili svojim trudom. Oni koji ostanu zatvoreni u svijetu gdje vjeruju da zaslužuju sve, a nisu spremni ništa dati, često ostaju bez ičega.
