U današnjem svijetu, često svjedočimo situacijama u kojima ljudi iskorištavaju tuđu dobrotu, misleći da su zbog toga pametniji, bolji, ili na neki način superiorniji. Međutim, ono što ti ljudi ne shvaćaju jest da time pokazuju samo jednu stvar – koliko su zapravo jadni.
Iskorištavanje nečije dobrote nije znak snalažljivosti, već slabosti. Kad netko iskoristi nečiju dobrotu, on zapravo otkriva koliko je nesposoban da postigne nešto vlastitim trudom i zalaganjem. Umjesto da poštuje i cijeni osobu koja mu pomaže, on koristi njezinu velikodušnost za vlastitu korist, bez ikakvog osjećaja zahvalnosti ili poštovanja. Takvo ponašanje ne govori ništa o osobi koja je dobra, već sve o osobi koja tu dobrotu iskorištava.
Ljudi koji misle da su “face” zato što su uspjeli iskoristiti nečiju dobrotu zapravo žive u iluziji. Oni ne shvaćaju da prava snaga i veličina dolaze iz integriteta, poštenja i sposobnosti da pomognemo drugima, a ne iz iskorištavanja onih koji su nam pružili ruku. U stvarnosti, takvi ljudi ne samo da gube poštovanje drugih, već i dugoročno gube i vlastito samopoštovanje.
Dobrota je vrlina koja dolazi iz srca. Ljudi koji su dobri, čine dobro ne očekujući ništa zauzvrat. Oni vjeruju u ljude, vjeruju da svijet može biti bolje mjesto, i trude se biti promjena koju žele vidjeti. No, kad netko tu dobrotu iskoristi, ta osoba ne samo da gazi po nečijem povjerenju, već i po vlastitoj časti.
Pitanje je samo vremena kada će se maske početi skidati. Svaka osoba koja je ikada iskoristila tuđu dobrotu, na kraju se suoči s posljedicama svojih djela. Život ima čudan način da vrati sve što smo dali. Onaj tko je bio iskorišten, s vremenom postaje jači, mudriji i oprezniji, dok onaj tko je iskorištavao ostaje sam, bez pravih prijatelja, bez podrške i bez osobe koja mu je nekada nesebično pomagala.
Svijet nije naivan koliko neki misle. Ljudi prepoznaju manipulaciju i iskorištavanje. Možda ne odmah, ali na kraju, svi dođu do saznanja tko je tko. Onaj tko koristi dobrotu drugih kao oruđe za vlastitu korist, prije ili kasnije će otkriti koliko je plitak njegov uspjeh. Jer uspjeh izgrađen na tuđim leđima nikada nije stvaran. To je samo privid, krhka konstrukcija koja će se srušiti pri prvom jačem naletu životnih izazova.
Oni koji iskorištavaju dobrotu često ostaju zapamćeni kao ljudi bez duše, bez morala i bez empatije. Takvi ljudi ne shvaćaju da pravi “faca” nije onaj tko uspije iskoristiti druge, već onaj tko zna prepoznati dobrotu i uzvratiti istom mjerom. Prava veličina leži u tome da znamo cijeniti ljude koji nam pomažu, da im pružimo podršku kada im je potrebna, i da budemo zahvalni za sve što čine za nas.
Na kraju, svatko od nas bira kakav će čovjek biti. Možemo birati hoćemo li biti oni koji koriste tuđu dobrotu ili oni koji tu dobrotu cijene i uzvraćaju. Prvi put vodi u usamljenost i gubitak, dok drugi put vodi u ispunjen život ispunjen ljubavlju, poštovanjem i pravim prijateljstvima.
Zato, ako misliš da si faca jer si iskoristio nečiju dobrotu, varao si sam sebe. Prava faca zna da je snaga u poštovanju, zahvalnosti i ljudskosti. Sve drugo je samo prolazna iluzija.
