Život s nekim u braku ili dugoj vezi nikad nije jednostavan. Oni koji su u tome, znaju koliko svakodnevne sitnice mogu postati razlog za frustraciju, nervozu, pa čak i svađu. Međutim, unatoč svemu, postoji jedna neobična stvar koja se često zaboravlja spomenuti – ljubav. Ljubav koja ostaje snažna i postojana, čak i kad vam osoba koju volite “pije živce”. Ovo je priča jednog muškarca o tome kako se nosi s tom paradoksalnom situacijom.
„Moja žena je nevjerojatna osoba. Pametna je, sposobna, i zaista brižna. Ali, ima i one svoje sitnice koje me izluđuju. Na primjer, uvijek kasni. Bez obzira na to koliko se trudimo planirati unaprijed, uvijek će pronaći neki razlog zbog kojeg će kasniti. A ja, kao netko tko voli točnost, teško to podnosim. Ali, znate šta? I dalje je volim.“
Ovo nije nešto što se dogodilo preko noći. U početku veze, te su sitnice bile čak i simpatične. No, kako su godine prolazile, sve su te male nesavršenosti počele biti izraženije. „Nekad imam osjećaj da ona namjerno traži načine kako da me iritira. Svi ti njezini rituali – način na koji mijenja TV kanale, kako ostavlja cipele po cijeloj kući, kako voli razgovarati o problemima svojih prijateljica… sve to ponekad može biti zamorno.“
Ipak, unatoč svemu tome, ovaj muškarac ističe da su upravo te nesavršenosti one koje čine njihov odnos autentičnim i posebnim. „Ne bih je mijenjao ni za što na svijetu. Te njezine sitnice, koliko god me nervirale, dio su nje. A voljeti nekoga znači voljeti ga sa svim njegovim manama i vrlinama.“
Ljubav nije savršena. Ne postoje odnosi u kojima se partneri uvijek slažu u svemu. „Sjećam se trenutka kad sam shvatio da je volim baš zbog tih njezinih mana. Bilo je to jedan običan dan, kad sam se vratio s posla, umoran i živčan. Ona me dočekala s osmijehom, iako je kuća bila u totalnom neredu jer je radila na nekom svom projektu. I tada sam shvatio – njezin kaos je moj dom. Bez nje, moj život bi bio prazniji.“
Prihvaćanje je ključ svake dugotrajne veze. „Nije uvijek lako. Nekad dođem do točke gdje bih najradije rekao nešto što znam da bih kasnije požalio. Ali tada se sjetim – ovo je žena koju volim. Ovo je žena koja je bila uz mene u dobrim i lošim vremenima, koja me podržava i razumije kao nitko drugi. I koliko god me njezine male iritantne navike izluđivale, to ne može promijeniti činjenicu da je volim.“
Naravno, nije sve samo u toleranciji. Ljubav znači i raditi na sebi, mijenjati se i prilagođavati. „I ja imam svoje mane. Nisam savršen, i ona me zbog toga ne kritizira, već me prihvaća takvog kakav jesam. To mi daje snagu da i ja prihvatim njezine mane.“
Kada se sve zbroji, dolazi se do zaključka – prava ljubav nije u tome da pronađete osobu koja vas nikad neće nervirati. Prava ljubav je u tome da volite nekoga unatoč svemu što vas ponekad izluđuje. „Da, moja žena mi pije živce. Ali, na kraju dana, to je žena koju volim. I to je ono što je najvažnije.“
