Život je suviše kratak da bismo ga trošili na ljude koji ne znaju cijeniti ni sebe, ni druge. U svijetu gdje su mnogi izgubili kompas i lutaju bez cilja, važno je postaviti granice i sačuvati svoj mir. U moru razočaranja, frustracija i pogrešnih odluka, sve je više onih koji su promašili vlastiti put i pokušavaju unijeti kaos u tuđe živote. Zato, sasvim jasno i odlučno, treba reći: „Molim vas, promašite moj život.“
Postoje ljudi koji, vođeni vlastitim nezadovoljstvom i neuspjehom, pokušavaju povući i druge sa sobom u ponor. To su oni koji ne znaju prepoznati ljepotu u svakodnevnim stvarima, koji su zaboravili sanjati i koji svoje neostvarene ambicije i razočaranja prebacuju na druge. Njihovo društvo postaje toksično, jer umjesto da donose radost i inspiraciju, oni sa sobom nose težinu i tamu.
Ponekad je teško prepoznati ove ljude na prvi pogled. Oni mogu biti bliski prijatelji, članovi porodice ili kolege s posla. Isprva, njihova negativnost može izgledati kao privremena faza, ali s vremenom postaje jasno da je to način na koji žive svoj život. Oni uvijek imaju nešto loše reći, uvijek vide probleme, a nikada rješenja. Kada im pokušate pomoći, osjećate se kao da se borite protiv vjetrenjača. Njihov pesimizam je toliko dubok da ih nikakva podrška, savjet ili motivacija ne može izvući na svjetlost.
Zato je važno naučiti reći „ne“. Ne dozvoliti da vas povuku u svoje vrtloge negativnosti. Jer, dokle god ste u njihovoj blizini, njihov mrak će pokušati zasjeniti vaše svjetlo. Svako od nas ima pravo na sreću, radost i mir. Imamo pravo birati s kim ćemo provoditi svoje vrijeme i kome ćemo otvoriti vrata svog života.
Jedna žena je odlučila postaviti te granice i poslati jasnu poruku: „Ljubazno molim sve ljude koji su promašili svoj život da promaše i moj.“ Ovo nije izraz egoizma ili sebičnosti, već čista samosvijest. Život je previše vrijedan da bi se trošio na ispravljanje tuđih grešaka ili na pokušaje da se poprave oni koji ne žele biti popravljeni. Ponekad, najbolje što možemo učiniti za sebe je da se distanciramo od onih koji nas vuku na dno.
Naravno, to ne znači da treba napustiti sve koji prolaze kroz teška vremena ili koji se suočavaju s izazovima. Svima su nam ponekad potrebni podrška i razumijevanje. Ali postoji razlika između onih koji traže rješenja i onih koji uživaju u problemima. Oni koji su promašili svoj život često ne traže pomoć, već potvrdu za svoje izbore, ma koliko loši oni bili. Žele društvo u svojoj nesreći, a to je nešto što ne bismo trebali dozvoliti.
Zaključak je jednostavan: birajte s kim ćete dijeliti svoj put. Okružite se ljudima koji vas podstiču, motivišu i inspirišu. Onima koji će vas podržati u vašim snovima i koji će se radovati vašim uspjesima. A onima koji su promašili svoj život, ljubazno poručite da promaše i vaš. Jer na kraju dana, vaš život je vaš, i vi imate pravo da ga živite onako kako vi želite – slobodni od tuđih grešaka, frustracija i negativnosti.