Svi težimo bračnom životu, ali neki od nas se ipak kasnije u tome ne pronalaze i time povrijeđuju mnoge ljude.
Imati porodicu, brak i srećan dom je nešto čemu skoro svi težimo, ali mnogi od nas ipak neće biti zadovoljni sa tim kada dobiju. Problem nastaje kada čovjek nije dovoljno prošao u prošlosti pa mu u zrelim godinama dođe do toga da eksperimentiše.
Čovjek koji je okusio ljutu stranu mladosti u kojem je usamljenost ostavila velike tragove tuge i nesreće na srcu više će cijeniti porodični život. Onaj koji je bio izigran, prevaren i nasamaren više će poštovati one ljude koji se lijepo ophode prema njemu.
Takvom čovjeku neće nedostajati “mladost i ludost” jer je shvatio da je to sve iskusio i prestao pronalaziti sreću. Dok sa druge strane, čovjek koji je mladost proveo u četiri zida, obrazjući se ili posvećujući nečemu drugom – vrlo često u budućnosti poželi to sve nadoknaditi.
Za razliku od njegovih prijatelja koji su sve prošli us vojoj mladosti, on dobija želju za tim tek kasnije kada se skrasi i osnuje porodicu. Monotonija života koju osjeća počne ga gurati na pogrešnu stranu. Takav čovjek počinje više da izlazi, više se druži, dotjeruje, trenira…
Najmanje interesa daje svojoj porodici i to počne štetiti mnogim ljudima u njihovoj zajednici. Međutim, ne mora sve biti crno i bijelo. Ako muškarac nije prošao sve u mladosti može pronaći način da se zabavi u zrelim godinama bez da prevari svoju suprugu.
Može da se druži, putuje, istražuje… ali ipak da se uvijek okreće ka svojoj supruzi i od nje traži ljubav. Da bi se ovo desilo muškarac bi trebao dobiti slobodu od svoje supruge i razumijevanje. Nažalost to je mnogim ženama teško dati, ali to je nešto što bi vam moglo spasiti brak.