Mlada ljubavnica je javno podjelila svoju priču i objasnila kakva je ljubav sa oženjenim čovjekom.
Ljubavnica sam oženjenom muškarcu od 23. godine, dakle 3 godine. Ne ponosim se time ali ne podnosim usamljenost, ne mogu živjeti bez muškarca duže od jednog ili dva mjeseca. I onda naravno, pravim loše izbore.. Tako sam pronašla dečka koji već ima ženu.
Upoznali smo se, razgovarali – romansa je brzo započela. I odjednom se ispostavi da je muškarac oženjen. Mnoge žene budu u dugim vezama a i da ne saznaju da je oženjen. I prije nego što okončate tu vezu shvatite da ste ga zavoljeli više od sebe.
Svima je očito da ova ljubavna priča neće biti vječna, ali uživate dok traje. Stvarno se ne ponosim na to što sam ljubavnica. Ja sam bijeg od stvarnosti, bijeg od umorne žene kojoj stalno nešto smeta. Njegova supruga nema vremena za brijanje i sređivanje: kuha ručak i večeru, pere, čisti, pere.
Ona vjeruje da on nju voli tako prirodnu, ali istina je da skoro ni jedan muškarac to ne voli. Žao mi je tih žena i shvatam da to što mi, ljubavnice, radimo nije moralno ali me nervira što nas nazivaju otimačicama muževa. Ne znam kako smo to mi otimačice muževa kada oni nama sami dolaze, i kad želimo i kad ne želimo.
Svaka žena će radije okriviti drugu ženu da je kriva šta je zaplovila u vezu sa njenim muškarcem, dok će tom svom gospodinu oprostiti – on jadan ništa nije kriv, kriva je otimačica. Otela ga je i nije mu dala da izađe iz kuće! Da, da. Stvari ne funkcionišu tako.
Ne branim ljubavnice, dobro mi znamo koja je naša pozicija i kako jadno živimo. Naš svijet je truo i s ovom mišlju se budimo ujutro. Ne kažem da je lako biti u statusu ljubavnice. Dešava se da sjedimo u restoranu, flertujemo, ljubimo se – i odjednom supruga nazove, a muškarac joj nežno odgovori da je sada na poslovnom sastanku, ali da će uskoro biti kod kuće, i da – usput će kupiti hljeb.
Svi mi doživljavamo nelagodnosti, i ne odvijaju se uvijek stvari kako želimo, ali živimo shodno svojim željama, a te želje nas često odvedu u pogrešnom smjeru.
