Neke ljubavne priče su pogrešne od početka, ali se nastavljaju sa nadom da će jednog dana biti bolje. Do kad više čekati? Ako niste sretni sad nećete biti ni za 5 godina ako se nešto ne promjeni. Ja sam to naučila na bolniji način i poprilično kasno. Zato sad želim da mnogi nauče na mojim greškama.
Uhvatila sam sebe kako na Google-u pretražujem trebam li ostati u braku zbog djece. Imali smo zaista savršen život, ali samo naizgled. Prelijepa kuća, divna i poslušna djeca ali nas dvoje naprosto nismo funckionisali kako treba, ja sam bila previše nježna a on previše hladan.
Nisam imala pojma koliko čovjek može biti usamljen u braku dok to nisam doživjela. Ležimo jedno kraj drugoga na krevetu, ne dodirujemo se, svako na svom mobitelu. Bio je dobar čovjek i dobar otac. Ali kao muž nije se dobro snalazio. Milion puta sam poželjela razvod, i svaki put sam ostala zbog djece.
I moj život se sveo na to “zbog djece”, a ništa zbog mene. Uvjeravala sam sebe kako je problem u meni, kako ja tražim previše i pokušala sam se povezati sa njim. Ali on bi me svaki put u tome razuvjerio i odgurnuo, jer je bio istinski hladan i grub prema meni.
Nismo razmjenjivali nježnosti a romantika je njemu bio nepoznat pojam. Smješno je to što sam se baš u takvog čovjeka zaljubila. Dopadao mi se taj njegov stav, stabilnost i jačina. Nije pokazivao emocije i uvijek je bio jak – mislila sam da sam našla idealnog čovjeka koji će biti moj heroj.
I bio je moj heroj. Rado mi je pomagao u finansijskim padovima, štitio me je od ružnih komentara i zlih ljudi, ali je bio toliko hladnokrvan da nikada nije pokazivao ljubav prema meni. Bio je poput nekog generala koji je samo želio red, rad i disciplinu, bez ikakvih izliva emocija i ljudskosti.
Žena tako ne može da živi. To može briti privlačno neko vrijeme, ali kasnije žena bez ljubavi vene. Nakon 15 godina braka i ja sam počela da venem, sve do jednog dana kada smo ušli u veću raspravku gdje sam jasno dala do znanja da ne mogu više tako da funkcionišem u braku, na šta mi je on rekao jednu rečenicu koja je sve promjenila zauvijek:
“Ako ti ne valja – znaš gdje su ti vrata, slobodno idi”. I to je bilo to. Tada sam shvatila da njemu uopšte nije stalo do mene ni do braka i da se naša ljubavna priča nikada neće razviti u nešto ljepše. Samo sam stajala tu i gledala ga, sa ogromnim razočarenjem u očima.
Ta rečenica me je toliko pogodila da nisam mogla slovo da izustim. Samo sam pokupila svoje i dječije stvari, i otišla. Nije bio tu ni da me isprati, nije se poslije toga nikad ni javio. Kao da smo čitav život bili potpuni stranci. Prešla sam sa djecom u svoj vlastiti stan i dolazio je ponekad da ih pokupi.
Njemu je njegov ponos uvijek bio bitniji i od mene – svoje supruge, i od braka. Dok je meni, sa druge strane bila bitnija ljubav i uvijek sam gazila svoj ponos da bi bili u dobrim odnosima. Oba pristupa su pogrešna, partneri moraju pronaći zlatnu sredinu. Ne smije se gaziti ni ponos ni ljubav.
Ne gubite dostojanstvo zbog ljubavi ali ni ljubav zbog dostojanstva. Pronađite balans, a ako ga nema vjerovatno ćete morati pronaći novog partnera. Ja, sada nakon nekoliko godina od razvoda, našla sam drugog čovjeka koji je totalna suprotnost od njega i nikada nisam bila srećnija, čak ni u svojoj mladosti.
Moj savjet svim ženama je sljedeći: Ako čovjek može lako da vas pusti da odete, i nema volju da se bori da vas zadrži – takav čovjek vas ne voli, i takav čovjek vam ne treba. Svi mi zaslužujemo ljubav. Zaslužujemo onu ljubav što omekšava teške karaktere i mijenja cijeli svijet, ljubav koja vam ne pušta da odete tek tako, i u kojoj osjećate da vam ne treba više niko… borite se da pronađete takvu.
