Neki ljudi kako stare tako sve više trebaju ljubav, dok drugi kako stare sve više od nje bježe.
Kao mladić, bio sam veoma lojalan i dobar partner svojim djevojkama. Odrastao sam uz roditelje kojima je brak bio užasan i obećao sam sebi da nikada neću živjeti u takvom odnosu. Želio sam savršen brak, želio sam ženu koju ću voljeti, poštovati i oženiti… ženu sa kojom ću osnovati život.
Ali kako sam stario, sazrijevao i postajao pametniji sve manje sam to želio. Kada sam prelazio prak tridesete bio sam u dugoročnoj vezi. Punih 5 godina sam molio svoju djevojku da se skrasimo ali ona tada nije htjela jer kako je govorila, nije bila spremna.
Kako je vrijeme odmicalo, ona je postajala spremnija na to, ali ja sam sve više gubio želju. Sve više sam se navikavao na samački život i počelo mi je ići na živce kada god neko dođe prespavati na više od dvije noći. Kako sam došao do 33. rođendana okončao sam tu dugogodišnju vezu i odlučio da se neću ženiti.
Mnogi ljudi su me osudili, ali me njihovo mišljenje ne dotiče jer oni ne žive u mojoj koži i ne znaju šta meni prija. Imam jako uspješan biznis i karijeru, volim da radim, volim da se poslije posla opustim sa prijateljima, odem na trening i vratim se u tišinu svog stana.
Mogu da pustim muziku kakva se meni sviđa, mogu da otvorim bocu vina, pogledam film koji se meni dopada… Bez drame, bez vike, bez opravdavanja zašto cijeli dan nisam bio kući ili zašto nešto želim i ne želim. Živeći sam postavljam svoja pravila i živim isključivo kako se meni živi.
Zašto ne bih imao pravo na to? A svi oni ljudi koji me naviše osuđuju su zapravo ti ljudi koji su nesrećni u svojim kućama i svojim brakovima. Najviše su me napadali oni koji žive svaki dan pod stresom zbog života u kakvom su se našli.
Što je čovjek stariji i mudriji sve mu je više jasno šta mu je potrebno i čemu se treba okrenuti. Da li ću se kajati kasnije? Ne znam, možda i hoću. Puštam vremenu da pokaže svoje. A i ako se budem kajao što sam sam, ima pregršt samih žena koje će ostariti u prelijepe bakice pa se uvijek možemo sastati.
