Oproštanje je moćna i pozitivna osobina koja može donijeti brojne koristi za naše psihičko zdravlje i međuljudske odnose. Kada oprostimo, oslobađamo se tereta bijesa, frustracije i neprijateljstva, što nam omogućava da se osjećamo mirnije i sretnije. Međutim, važno je razumjeti da oproštanje ne znači opravdavanje lošeg ponašanja. Tolerisanje neprimjerenog ponašanja može imati ozbiljne posljedice, kako za pojedinca tako i za njegove odnose.
Oslobađanje od negativnih emocija
Oproštanje je ključni korak u oslobađanju od negativnih emocija kao što su bijes i neprijateljstvo. Zadržavanje tih osjećaja može povećati stres i negativno utjecati na naše psihičko i fizičko zdravlje. Kada oprostimo, stvaramo mirnu atmosferu u sebi i oko sebe, što doprinosi boljim odnosima i općem blagostanju. Oproštanje je korisno jer nam pomaže da se usredotočimo na pozitivne emocije, kao što su suosjećanje i dobra volja prema počinitelju.
Razlikovanje oproštanja od opravdavanja
Iako je oproštanje važno, jednako je važno shvatiti da ono ne znači opravdavanje lošeg ponašanja. Počinitelj mora preuzeti odgovornost za svoje postupke, a oproštanje ne bi smjelo služiti kao dozvola za nastavak neprimjerenog ponašanja. Američki psiholozi upozoravaju da oproštanje koje uključuje tolerisanje lošeg ponašanja može povećati vjerovatnost ponovne viktimizacije i ponovljenog nasilja. U obiteljima gdje se često oprašta bez postavljanja granica, počinitelji mogu nastaviti sa svojim negativnim ponašanjem, što nije poželjno.
Utjecaj na žrtvu
Osoba koja neprestano oprašta loša djela, ali se nanovo suočava sa negativnim ponašanjem počinitelja, može doživjeti smanjenje samopoštovanja i unutarnje vrijednosti. Takva situacija može dovesti do smanjenog zadovoljstva u odnosima i životu općenito, što dalje vodi do apatije. Ako počinitelj ne preuzme odgovornost za svoje postupke i nastavi s lošim ponašanjem, žrtva može postati emocionalno iscrpljena i nesretna.
Postavljanje granica
Prema teoriji operantnog učenja B.F. Skinnera, ako osoba shvati da će njeno pogrešno ponašanje dovesti do štetnih posljedica, vjerovatnost takvog ponašanja se smanjuje. Prijetnja kaznom ili razumijevanje da mu se neće oprostiti može biti motivacija za promjenu ponašanja. Ako takve prijetnje nema, ponašanje počinitelja se neće promijeniti. Stoga je važno postaviti jasne granice i ne tolerisati loše ponašanje kako bi se zaštitili.
Kada ne treba oprostiti
Postoje situacije kada oproštanje možda nije najbolje rješenje. Ako prestupnik ne preuzme odgovornost za svoje postupke, ako se njegovo loše ponašanje redovito ponavlja, ako ugrožava fizičko zdravlje i život žrtve ili nanosi ozbiljnu štetu psihi žrtve, oproštaj može biti kontraproduktivan. U tim slučajevima, neophodno je postaviti granice i potražiti pomoć psihologa kako bi se razumjela situacija i donijele ispravne odluke.
