Kada osjećamo snažnu emocionalnu tjeskobu ili nelagodu, prirodno je za svaku stanicu u našem biću da želi pobjeći i sakriti se. To činimo tako što zatupljujemo naše emocije s TV-om, tehnologijom, raznim supstancama, hranom, toliko dugo sve dok taj loš osjećaj ne nestane. Ali on ne nestaje. On je još uvijek tu, vreba iz dubine, zarobljen na tamnim mjestima naše mračne strane. Koliko god mislite da možete izbjeći ono što osjećate, ne možete. To će se uvijek vraćati i proganjati vas u jednom ili drugom obliku, često s još većim intenzitetom.
Napisala sam ove riječi kao tinejdžer u časopisu koji sam odavno ostavila da sakuplja prašinu, ali istina je da se još uvijek ponekad osjećam ovako.
Često uhvatim sebe opet u tom mračnom tunelu, kada se osjećam odbačeno, maltretirano, prevareno i beznačajno, a ista priča se ponavlja iznova i iznova:
Sve je grozno. Nikad neću biti sretna. Nikome ne mogu vjerovati. Život je nepošten.
Osjećate li se i vi ovako?
Jeste li doživjeli ikada da vam se svijet ruši tako naglo da nemate vremena ni udahnuti? Jesu li vam ikada osjećaji postali toliko intenzivni, tako teški da vam se činilo kao da se formiraju u vrtlog; crnu rupu očaja?
Želim da znate da iako možda jako patite upravo sada, vaša patnja nije bez svrhe ili značenja.
Tužan sam … Što mogu učiniti da se osjećam bolje?
Počeli ste čitati ovaj članak kako bi se osjećali bolje. Razumijem to. Budite nježni prema sebi i naučite koliko god možete iz ovog članka. Pokazati ću vam kako da se osjećate bolje, jer sam naučila kako da se ja osjećam bolje; da nije tako ne bih ni mogla napisati ovaj članak.
Kao i vi, doživjela sam puno boli u svom životu: emocionalne boli, psihološke boli i kronične fizičke boli. Ja sam ranjeni iscjelitelj; šaman, koji je naučio transformirati svoju bol kroz vlastitu medicinu. Ovaj sveti alkemijski proces nikada ne bi započeo tako rano u mom životu bez pomoći mog učitelja.
Iako ja još uvijek osjećam oštre ubode boli, učim kako transformirati iskustvo u nešto od čega ću imati koristi. Možete pitati: “Kako je to uopće moguće?” „Tužna sam, srce mi je slomljeno … kako se to može transformirati u dobrobit?“ Mogu vam pokazati kako, ali sve ostalo je u vašim rukama.
Evo nekoliko ključnih stvari koje želim da znate i/ili ih počnete prakticirati kako bi se bolje osjećali:
1. Pronađite mirno mjesto na kojem možete biti sami
To možda zvuči protu-intuitivno, ali kako bi se osjećali bolje, potrebno je malo se udaljiti od ljudi i života.
Možete zatvoriti vrata svoje spavaće sobe, sjediti na klupi u mirnom parku, otići na osamljenu šetnju ili pronaći neko drugo mjesto gdje ćete moći razmišljati i obraditi sve što ste doživjeli.
Što vas više buke i ometanja okružuje, lakše ćete biti usisani u bezumni ciklus neupitne bijede.
2. Pitajte: “Je li to istina?”
Nakon pronalaženja mirnog mjesta, u samoći i miru ćete ponovno proživjeti riječi, djela, situaciju ili osobu koja vam je donijela takvu veliku tugu i patnju. Vaš um će ponavljati trenutak iznova i iznova, pokušavajući ga razumjeti.
Dopustite da to učini, ali morate znati da se vaš um lako zalijepi na bilo koji zaključak, pretpostavku ili zabludu koja se javi. Na primjer, možda ćete odmah pretpostaviti da je vaš partner kritizirao vašu težinu iz razloga što misli da ste ružni i više vas ne voli. U ovoj situaciji zapitajte se: “Je li to istina? Jesam li stvarno, stvarno sigurna da je to istina?
“Vaš odgovor će, vjerojatno, biti ne ili ne znam da li je to apsolutno točno ili ne. Ovo otvara prostor da uzmete u obzir druge mogućnosti: možda su nesigurni u vezi njihove težine i izgleda, možda su osjećali krivnju radi izbora hrane tog dana, možda njihova zajedljivost nije imala nikakve veze s vama osobno, i tako dalje.
Ja ću koristiti osobni primjer. Jučer sam dobila čudan e – mail od autora s kojim sam surađivala na knjizi. Ovaj autor je ranije obećao da će ocijeniti moju knjigu i kada sam ga upitala da li njegov osvrt može biti na poleđini knjige, rekao je „da“. No, odjednom sam dobila e-mail u kojem kaže “nemoj misliti da smo na istoj razini”, te da ne želi ocijeniti moju knjigu.
To je to. Nema objašnjenja. Ništa. Doviđenja. Naravno, bila sam šokirana i uznemirena. Na trenutak sam pomislila: “Oni su se samo pretvarali da im se sviđa moja knjiga; dali su joj pet zvjezdica, ali misle da nema vrijednosti. “Tada sam osjetila neugodu, stid, povrijeđenost i odbacivanje. Zatim sam prestala.
Uvidjela sam vrijednost iskustva i zapitala se: “Je li to istina? Da li ja stvarno znam da oni misle da je moja knjiga smeće? “Ne znam. Možda je uopće nisu pročitali i osjećali su se neugodno? Možda su bili zavidni zbog pozitivnih reakcija ili zbog predstojeće pozornosti?
Tko zna. Ali preispitivanje moje pretpostavke donijelo mi je veliko i iznenađujuće emocionalno oslobađanje.
3. Hrabro se suočite sa svojim osjećajima. Prestanite bježati.
Kada osjećamo snažnu emocionalnu tjeskobu ili nelagodu, prirodno je za svaku stanicu u našem biću da želi pobjeći i sakriti se. To činimo tako što zatupljujemo naše emocije s TV-om, tehnologijom, raznim supstancama, hranom, toliko dugo sve dok taj loš osjećaj ne nestane. Ali on ne nestaje.
On je još uvijek tu, vreba iz dubine, zarobljen na tamnim mjestima naše mračne strane. Koliko god mislite da možete izbjeći ono što osjećate, ne možete. To će se uvijek vraćati i proganjati vas u jednom ili drugom obliku, često s još većim intenzitetom.
Na kraju, nakon dugog izbjegavanja naših emocija, neki od nas završe s mentalnim bolestima ili kroničnim stanjima.
Upravo to je razlog zašto se sada, hrabro morate suočiti s onim što osjećate. Ako ništa drugo, zahvalite sebi što ste voljni snažno i hrabro suočiti se s takvim velikim unutarnjim nemirom.
Malo je ljudi poput vas spremno da to učini. Nakon što ste pronašli mirno mjesto, morate prihvatiti proces ozdravljenja. Na početku bilo koje vrste procesa ozdravljenja, morate priznati što se dogodilo i dopustiti sebi da se osjećate baš onako kako se osjećate.
Na primjer, možda ćete osjećati sram, krivnju, bezvrijednost, strah ili ljutnju (ili kombinaciju tih osjećaja i mnogih drugih). Budite mirni i dopustite sebi da emocije osjetite u potpunosti. Otpustite senzacije iz svog sustava tako da vas više ne zagađuju. Očistite se od njih na način da se prepustite njima.
Ovaj proces može trajati jedan sat, cijeli dan ili čak i duže. No, poštujte sebe i svoju hrabrost i ne posustajte. Vrijedno je toga.
4. Podsjetite se koliko prijatelja imate kada mislite da ste sami.
Kada smo povrijeđeni često razvijamo mentalni sklop žrtve i to zvuči otprilike ovako: “… ja sam tužna. Ovo je strašno. Ne želim se osjećati ovako. Mrzim ovo. Nikada to nisam željela. Zašto ja? ” i tako dalje.
Naravno, mi imamo tendenciju toliko se usredotočiti na izvor naše patnje i samu bol, da razvijemo kratkoročnu perspektivu života, vjerujući da smo potpuno sami.
Naravno, to značajno pridonosi našoj boli. Istina je da sam tužna, vi ste tužni, svi smo tužni u nekom trenutku. Svi smo izdani, svi smo odbačeni, svi smo maltretirali. Što se prije podsjetite na to, prije ćete biti u mogućnosti raskrstiti sa svojom tugom i ona više neće vladati vama.
5. Sve prolazi – tako i vaša tuga.
Recite mi, što ostaje nepromijenjeno zauvijek? Ništa. Tako i vaša tuga. Baš kao što se oblaci kotrljaju na nebu i odlaze daleko, tako će i vaša tuga.
Iako sada tugujete, za dan, tjedan ili godinu dana, to iskustvo će biti samo prošlo sjećanje. To vam ne može pomoći da odmah obuzdate bol, ali pomaže da se smanji njena težina i snaga.
6. Vaša bol je oštar, ali pošten i moćan učitelj. Iskoristite to. Evo kako:
Lako je biti žrtva i valjati se u svojoj boli, a donekle je potrebno proći kroz tu fazu da bi shvatili kako nam ne služi na niti jedan način. Dugo vremena sam trenutno reagirala na bilo koju bolnu okolnost s emocionalnom reakcijom, misleći kako se svijet srušio i da ništa neće nikada biti opet dobro.
Ali Sol mi je stalno govorio: “Zašto gledaš na to kao na nešto zbog čega ćeš biti nesretna? Zašto ne vidiš pouku u tome, nešto iz čega možeš učiti? ” S vremenom sam doista usvojila ovaj savjet i to je bila preinaka u načinu na koji sam gledala na bol.
Bol vas može naučiti nekoliko stvari; može vas naučiti kako da unaprijedite sebe kao osobu; može vas naučiti emocionalnoj otpornosti; može vas upoznati s vašom neistraženom ranjivošću; može vam pružiti mudrost i može vas naučiti kako biti uzemljenija osoba.
Bez bola nemoguće nam je razumjeti zadovoljstvo. Bez noći bilo bi nemoguće cijeniti dan. To je suština taoizma: jedno je potrebno kako bi se uravnotežilo drugo.
Na kraju …
Iako doživljavate bol, shvatite da vi niste vaša bol. Što se više poistovjećujete s boli, više ćete patiti. Tužni ste, ja sam tužna, svi smo tužni.
Pozivam vas da otkrijete svoj bol u komentarima ispod. Voljela bih pročitati vaše savjete (koji bi mogli još nekome pomoći).
