Pozitivno razmišljanje je jednostavno filozofija licemjerja – da je nazovemo pravim imenom. Kada vam se plače, ona vas uči da pjevate.
Je li vam ikada rečeno da samo razmišljate pozitivno i da će vaši problemi nestati? Ili da ćete svoje ciljeve u životu ostvariti samo tako što ćete ih vizualizovati, uz pozitivan stav prema njima?
To je filozofija koja je već decenijama popularna zahvaljujući knjigama “Kako steći prijatelje i naklonost ljudi” i “Misli i obogati se”. Međutim, da li nam to zaista pomaže da vodimo srećniji i ispunjeniji život?… Ne baš.
Zapravo, prema duhovnom učitelju Oshou, to je možda jedna od “najglupljih filozofija” ikada.
Kada su ga pitali šta misli o pokretu “pozitivnog razmišljanja”, Osho je rekao da vjeruje da on nanosi više štete nego koristi. Zašto? Zato što to znači da poričemo stvarnost i da smo neiskreni prema sebi.
“Filozofija pozitivnog razmišljanja znači biti neiskren, vidjeti nešto i poricati da si to vidio, zavaravati i sebe i druge…
Pozitivno razmišljanje je jedna glupa filozofija koju je Amerika iznjedrila – ništa drugo. Dale Carnegie, Napoleon Hill, i hrišćanski sveštenik, Vincent Peale – svi ti ljudi ispunili su umove Amerikanaca ovom potpuno apsurdnom idejom o pozitivnoj filozofiji…
A ona se naročito sviđa osrednjim umovima …
Knjiga koju je napisao Dale Carnegie, ‘Kako steći prijatelje i naklonost ljudi’, prodata je u istom tiražu kao i Biblija. Nijedna knjiga nikada nije dostigla taj nivo popularnosti. Čak ni Biblija nije adekvatna konkurencija, jer je manje-više dijeljena besplatno i gurana ljudima u džepove. Knjigu koju je napisao Dale Carnegie ljudi su kupovali vlastitom voljom.
Dale Carnegie je započeo cijelu tu školu pozitivne filozofije, pozitivnog razmišljanja: Ne gledajte negativnu stranu, mračniju stranu. Ali time što je vi ne vidite, mislite li da će ona nestati? Samo se zavaravate…
Negativne stvari su dio života koliko i pozitivne. One su u međusobnoj ravnoteži.
Osho je iskoristio ovu priliku da baci sijenku na nevjerovatno popularnu knjigu “Misli i obogati se”:
Što se tiče Napoleona Hilla, sjećam se da je on sam bio siromašan čovjek. To je dovoljan dokaz da ospori cijelu njegovu filozofiju. On se obogatio prodajući knjigu ‘Misli i obogati se’.
Ali nije se obogatio zbog pozitivnog razmišljanja – već zbog budala širom svijeta koje su kupovale njegovu knjigu, zbog svog truda i rada. Ali kada je tek počinjao, kada je njegova knjiga izašla, on je stajao u knjižarama i ubjeđivao ljude da kupe njegovu knjigu.
Slučajno se desilo da je Henry Ford došao u najnovijem modelu svog automobila i ušao u knjižaru da nađe neko lagano štivo za čitanje. Napoleon Hill nije htio da propusti ovu priliku. Prišao mu je sa svojom knjigom i kazao, ‘Upravo je objavljena odlična knjiga – bićete zadovoljni njom. I to nije samo knjiga, to je sigurna metoda za uspjeh.’
Henry Ford je pogledao čovjeka i rekao, ‘Jeste li vi pisac te knjige?’
Napoleon Hill je ponosno rekao, ‘Da, ja sam pisac ove knjige.’ I mogao je biti ponosan: knjiga koju je napisao je bila umjetničko djelo. A napraviti umjetničko djelo od govana je prava umjetnost.
Henry Ford, ne dodirnuvši knjigu, upitao je, ‘Jeste li došli svojim autom ili autobusom?’
Napoleon Hill nije shvatio njegovu namjeru. Kazao je, ‘Došao sam autobusom, naravno.’
Henry Ford je rekao, ‘Pogledajte vani. To je moj privatni automobil, a ja sam Henry Ford. Vi obmanjujete druge, nemate čak ni privatni automobil, a pišete knjigu koja se zove ‘Misli i obogati se’! Ja se nisam obogatio misleći, tako da ne želim gubiti vrijeme sa vama. Vi mislite i obogatite se! – I kad se obogatite, onda dođite kod mene. To će biti dokaz. Knjiga nije dokaz.’
Kažu da Napoleon Hill nikada nije smogao hrabrosti da ponovo ode kod Henry Forda, iako je postalo malo bogatiji. Ali u poređenju sa Henry Fordom uvijek je bio siromašan čovjek i takav je zauvijek i ostao. Ali logika Henry Forda je bila jasna.
Ne, ja ne vjerujem u filozofiju pozitivnog razmišljanja.
Poluistina je opasna
Osho kaže da prisiljavati sebe da stalno misliš pozitivno znači jednostavno poricati realnost svog života, a ona će se na kraju vratiti da nas ugrize:
“Pitate me jesam li protiv pozitivne filozofije. Jesam, zato što sam jednako tako i protiv negativne filozofije.
Moram biti protiv obje zato što obje biraju samo pola činjenice, i obje pokušavaju da ignorišu drugu polovinu.
A zapamtite, poluistina je daleko opasnija od cijele laži, zato što će cijela laž biti otkrivena prije ili kasnije. Koliko dugo može ostati neotkrivena? Laž je, naravno, laž, to je kula od karata – mali povjetarac i cijela kula nestaje.
Ali poluistina je opasna. Možda je nikad nećete otkriti, možda ćete nastaviti da mislite da je to cijela istina. Tako da je pravi problem ne cijela laž, već poluistina koja se pretvara da je cijela istina i to je ono što ovi ljudi rade.
Negativne misli moraju se oslobađati, a ne potiskivati
Osho dalje tvrdi da je štetno sputavati negativne emocije:
“Negativne ideje vašeg uma moraju se osloboditi, a ne potiskivati pozitivnim idejama. Morate stvoriti svijest koja nije ni pozitivna ni negativna. To će biti čista svijest. U toj čistoj svijesti živjećete najprirodniji i najsrećniji život …
Ne sviđa vam se neka osoba, ne sviđa vam se mnogo stvari, ne sviđate se sami sebi, ne sviđa vam se situacija u kojoj se nalazite. Sve to smeće se nakuplja u vašem nesvjesnom biću, a na površini se rađa licemjer, koji kaže, ‘Ja volim svakoga, ljubav je ključ za sreću.’ Ali vi ne vidite sreću u životu te osobe. Ona u sebi drži cijeli pakao. Ona može zavaravati druge, i ako nastavi dovoljno dugo sa zavaravanjem, može zavarati i sebe. Ali to neće biti promjena. To je jednostavno uzaludno trošenje života – koji je izuzetno dragocjen jer ga ne možete vratiti. Pozitivno razmišljanje je jednostavno filozofija licemjerja – da je nazovemo pravim imenom. Kada vam se plače, ona vas uči da pjevate. Možete uspjeti ako pokušate, ali te suzdržane suze će se u jednom trenutku vratiti, u nekoj situaciji. Postoji granica do koje možete potiskivati. A pjesma koju ste pjevali je bila apsolutno besmislena, jer je niste osjećali, nije došla iz vašeg srca.”
Izvor: buka
