Ljubav prema sebi označava početak jedne cjeloživotne romanse, kako je Oscar Wilde tako slikovito izrazio.
Uistinu, sazrijevanje i odrastanje dolaze samo kada shvatimo da nije potrebno da svima udovoljavamo kako bismo bili srećni. Uzrasti znači naučiti poštovati sebe i prihvatiti vlastitu jedinstvenost, bez potrebe da se pretvaramo u nekoga drugoga kako bismo zadovoljili očekivanja drugih ljudi. Važno je uvijek imati na umu da ne dugujemo ništa nikome i da ne trebamo tražiti odobrenje od drugih.
Jednostavno je dovoljno voljeti sebe. Uistinu je ključno shvatiti da je ljubav prema sebi najvažnija stvar koju možemo postići, jer samo kroz takvu ljubav možemo pronaći unutarnju ravnotežu i mir. Često se suočavamo s osjećajem da nas drugi ljudi ne vole dovoljno ili nas neće prihvatiti. Tada se često trudimo biti ono što bismo mislili da bi drugi voljeli ili prihvatili, no tu činimo veliku pogrešku.
Ako nas ljudi ne vole ili ne prihvaćaju onakve kakvi jesmo, to znači da nam nisu zaista važni. Naš život ne bi trebao biti temeljen na potrebi da budemo voljeni, već na potrebi da volimo i poštujemo sami sebe. Moramo shvatiti da je nemoguće ugoditi svima. Svaka osoba je jedinstvena, svatko od nas ima svoj način postojanja, viđenja svijeta i način življenja.
Ako se nekome ne sviđate onakvi kakvi jeste, ta osoba barem treba vas prihvatiti i poštovati. Unatoč razlikama koje nas mogu razdvajati, možemo mnogo toga naučiti jedni od drugih. Nikada ne smijemo zaboraviti da smo mi sami po sebi dar, i ne bi smjeli dozvoliti da nam bilo tko nametne drugačije mišljenje. Samo mi sami znamo sve što smo prošli i sve što smo doživjeli u životu.
Naš način postojanja nije definiran nekim vanjskim opisom. Naš način postojanja je energija koja nas gura naprijed i pomaže nam da prevladamo sve prepreke koje se nađu pred nama. Nema potrebe da tražimo odobrenje od drugih, jer kada to činimo, prestajemo biti svoji.
Wayne Dyer, poznati psiholog i pisac, je rekao da se 50% ljudi koje susrećemo neće slagati s onim što govorimo, ali će drugih 50% podržati naša mišljenja. Ako se uvijek trudimo udovoljiti drugima, nećemo biti istinski sretni. Moramo shvatiti da smo mi proživjeli sve što smo prošli i da je naš način postojanja naša bit i naš identitet. Ponekad je potrebno mnogo vremena i truda da postignemo ono što želimo, stoga si ne smijemo dopustiti da se pretvaramo u ono što nismo samo kako bismo usrećili druge.
