Profesor Bojanin naglašava da je fenomen slušanja kod djece često zanemaren u savremenom društvu koje je sve više zasićeno vizuelnim sadržajem, poput televizije, interneta i video igrica.
U današnjem digitalnom dobu, djeca su izložena neprestanim vizuelnim stimulacijama, što može uticati na smanjenje njihove sposobnosti da slušaju, pažljivo obraćaju pažnju i razvijaju svoju maštu. To može imati negativne posljedice na njihovu koncentraciju, kreativnost i emocionalni razvoj. Razumijevanje svijeta oko sebe i komunikacija s drugima zavise ne samo od vizuelnih doživljaja, već i od sposobnosti djeteta da sluša i usvaja informacije kroz zvuk i govor.
Odrasli su ključni u razvijanju ove vještine kod djece. Preporučuje se roditeljima da uspostave kvalitetnu verbalnu komunikaciju s djecom, često im pričajući priče, postavljajući pitanja i podstičući ih na razmišljanje. Takođe, važno je da roditelji provode vreme s djecom u prirodi, u šetnjama ili igri, jer to pruža priliku za razgovor, povezivanje i djeljenje iskustava.
Prof. Bojanin ukazuje na značaj svestranog razvoja djeteta, gde se podstiče kreativnost i maštovitost. Crtanje i slikanje su odličan način da djeca izraze svoje misli, osjećanja i doživljaje na vizuelan način. Kroz ove aktivnosti, djeca razvijaju mentalno i asocijativno polje, što može imati pozitivan uticaj na njihovu sposobnost da izraze sebe i razumiju druge.
Važno je istaći da roditelji trebaju voditi računa o količini vremena koje djeca provode ispred ekrana. Prekomjerno gledanje televizije i igranje video igrica može negativno uticati na dječiji razvoj, ometajući njihovu pažnju, socijalne vještine i maštu. Umesto toga, roditelji bi trebali pružiti djeci kvalitetne sadržaje i podsticati ih na čitanje knjiga, igru i druženje sa vršnjacima.
Još jedan važan aspekt koji prof. Bojanin naglašava je važnost ljubavi, pažnje i podrške koju djeca dobijaju od svojih roditelja. Djete koje se oseća voljeno i važnim ima veće šanse da razvije pozitivan odnos prema sebi i drugima. Ljubav i pažnja roditelja su temelj zdravog emocionalnog razvoja djeteta, što ih čini manje razmaženim i agresivnim prema drugima.
Konačno, prof. Bojanin savjetuje roditelje da postanu primjer svojoj djeci. Njihovo ponašanje, reakcije i emocije mogu uticati na dete mnogo više nego reči. Roditelji bi trebali biti svesni svog uticaja i nastojati da pokažu djeci poštovanje, razumijevanje i ljubav u svakodnevnim situacijama.
Ukupno uzevši, važno je da roditelji shvate značaj slušanja i pažljive komunikacije s djecom kako bi im pomogli u razvoju njihovih kognitivnih, emocionalnih i socijalnih veština. Pružanje ljubavi, pažnje i podrške omogućava deci da izgrade zdrav odnos prema sebi i drugima, što će im koristiti u cjelokupnom životnom putu.
