Davno je neko rekao: “Dok čovjek traži mudrost do tad zaslužuje naziv mudraca. Čim se uobrazi kao da je popio svu mudrost, odmah postaje budala.”
Ljudi ne shvataju da nije pametan svako ko puno priča i nije inteligentan svako ko puno zna. Inteligenciju smo pomiješali sa nekim površnim stvarima koje nemaju veze sa njom. Pametan čovjek nije onaj koji zna sve o svakome, koji je uvijek u toku sa novitetima i slično.
Pametan čovjek nije nužno ni onaj koji je završio velike škole. Pametan čovjek je onaj koji se zna skoncentrisati. Onaj koji zna šta je mjera, šta je kultura i šta je poštenje. Pametan čovjek je onaj koji zna svoju mudrost primjeniti u stvarnom životu, i to ne samo u svoju korist, već u korist svih ljudi.
Pametan čovjek nije onaj koji najviše zna o životu, o svijetu, o planeti… Obično ti koji smatraju da znaju najviše zapravo ne znaju ništa i sve to što pričaju samo je dobro pripremljen govor kako bi ispali što pametniji. Pametan čovjek se ne raspravlja sa budalom.
Jer zna da ne bi bio ništa bolji od njega da to čini. Budala obično trči za nevoljom ili je stvara, pametan čovjek bježi od nje. Zato će ga često mnogi nazvati slabićem ili kukavicom. Ali on je daleko od toga, njegova inteligencija mu ne dozvoljava da pati zbog tuđe gluposti.
Ili kako je Duško Radović govorio: „Pametni mogu da biraju, da budu i pametni i glupi, kako im više odgovara. Glupi nemaju izbora.” Ali pametan čovjek će uvijek odabrati da bude pametan. Nažalost, tako je vrijeme da se pametni ljudi često najviše ponižavaju.
Vrijeme je takvo da pametan čovjek mora prećutati sve što želi ili može reći da se budala ne bi uvrijedila. Ništa ne vrijedi manje nego pametna riječ u ušima nerazumnog čovjeka. Ako si pametan – bićeš nazvan budalom. Ako si uspješan – Bićeš nazvan sebičnjakom.
Ako si dobar – Bićeš nazvan glumcem. Nekako sve kontra radimo od onoga što bi trebalo. Ali tako je kako je. I još jedna poslovica za kraj “Uzdaj se se’ i u svoje kljuse” – manje ćete biti razočaranu.
