Prije par dana putovao sam javnim prevozom sa posla kući. Tu su bile dvije mlade dame koje su se žustro raspravljale. Nisam prisluškivao, ali zaista nisam mogao da ne čujem razgovor koji su vodile.
Radilo se o tome koja je pametnija – ona koja se cijeli život trudila da bude sjajan učenik, kolega i zaposleni, koja je završila srednju školu i fakultet izvanrednim uspjehom, svojim radom izgradila karijeru, došla do direktora i sada putuje inostranstvo i svojim novcem gradi svoj dom ili ona koja je pronašla bogatog i sposobnog čovjeka koji joj je pomogao, pronašao posao, sagradio kuću i omogućava joj putovanja?
Dugo sam razmišljao o tome što sam čuo. Prva žena troši svoje živce i vrijeme na poslu, ustaje svako jutro rano, nema mogućnost da ode na bolovanje jer je na direktorskoj poziciji. Generalno daje mnogo sebe. Sa druge strane je žena koja je do sreće došla prečicom, ali sada postoji veliki rizik da sve to izgubi jer u suštini ništa nije njeno.
Ove žene su vrlo različite. Treba da znate da smo svi različiti i da moja sreća nije isto što i sreća nekog drugog. Nekome su bogata putovanja i odmori sreća, drugima je sreća rad u laboratoriji, nekome je sreća posao na sceni, ples, pjevanje i slično. Ne želimo svi iste stvari.
Osim toga, ne želimo svi sve odmah, ovdje i sada. Mnoge ljude zanima proces, način na koji će doći do nečega jer su sretni kada posmatraju lični napredak. Obe žene iz priče imaju svoj način života i funkcionisanja, ali zaista, koja je pametnija.
Žan Pol Sartr, francuski filozof, rekao je sledeće: “Pametni ljudi nisu zli. Ljutnja podrazumijeva uskogrudost”. Dobar posao u životu nema veze sa položajem i novcem. Ono što je zaista važno jeste osjećaj dok radite taj posao. Nema mjesta iritaciji i bijesu. Najpametnije žene su one koje su ljubazne i nježne, bez obzira na uspjehe i moć koju posjeduju.
