Tuga, kao i sreća, predstavlja neodvojivi dio ljudskog života. Međutim, kada tuga postane dugotrajna i prisutna u našem životu, može izazvati i druge posljedice.
Sasvim je prirodno da se suočimo s teškim periodima u životu i da osjetimo tugu. No, važno je da se s vremenom naučimo nositi s njom. Ako primijetimo da tuga dugo traje i pitate se zašto vam se to događa i zašto vam je potrebno toliko vremena da je prevladate, mogu postojati neki od sljedećih razloga:
1. Nesigurnost: Važno je shvatiti da se ne dešava sve onako kako smo očekivali. Ponekad se stvari odvijaju na potpuno suprotan način od onog koji smo planirali. Kada doživimo negativno iskustvo, postoji tendencija da budemo pesimistični i sumnjičavi prema svemu u budućnosti.
Međutim, nije potrebno da tako razmišljamo. Ljudi su po prirodi sanjari i imaju izraženu kreativnost i maštu. Ako nešto nije ispalo onako kako smo zamislili, trebamo shvatiti da je to u redu. I nije korisno gledati negativno prema svemu što dolazi u budućnosti.
2. Faze prihvatanja onoga što je neizbježno: Ponekad se suočimo s neočekivanim situacijama s kojima se ne možemo pomiriti. U takvim trenucima, skloni smo negirati ono što se zaista desilo. No, važno je pokušati prihvatiti situaciju onakvu kakva jest, bez obzira na njenu težinu, jer na taj način postajemo emocionalno stabilniji. Pri početnom suočavanju s takvim situacijama, normalno je osjećati emotivnu nestabilnost, neprihvatanje ili šok. Međutim, kada ti osjećaji premaše određenu granicu, počinju stvarati probleme.
3. Ljutnja: Ljudi često iz ljutnje imaju tendenciju da krive sve oko sebe zbog onoga što se dogodilo. Odbijaju prihvatiti stvarnost i okrivljuju druge, dok sebe smatraju nedužnima. Nije dobro da se ljutnja zadržava predugo. U početnoj fazi može biti razumljiva, ali kasnije postaje kontraproduktivna.
4. “Šta bi bilo kada bi bilo”: Počinjemo razmišljati o tome kako bi se stvari razvijale da se događaji odvijaju na drugačiji način. No, takvo razmišljanje nije korisno. Nismo imali kontrolu nad situacijom i ona se desila onako kako je trebalo. Vraćanje u prošlost i neprestano žaljenje zbog toga što se nešto dogodilo na određeni način nema koristi.
5. Prihvatanje: Konačno dolazimo do faze prihvatanja situacije onakve kakva zaista jest. Bez obzira na to što se dogodilo, idemo dalje. Postavljamo nove ciljeve i gledamo pozitivno u budućnost. Iz prethodnih iskustava smo izvukli pouke, a to je krajnje važno.
Na kraju, zapamtite riječi filozofa Sorena Kierkegaarda: “Sve dok traje sumnja, tuga ne nalazi odmor. Prinuđena je da traje, lutajući kroz carstvo razmišljanja, preispitivanja i vaše pažnje.”
Stoga, usmjerite svoju pažnju, vrijeme i granice prema onome što je važno. Isto vrijedi i za sumnju. Jer, kao što je ovaj poznati filozof rekao, sve dok postoji sumnja, dajemo negativnim emocijama previše važnosti. Naučite držati ključ od svojih emocija u vlastitim rukama. Također, naučite da nemate uvijek kontrolu nad ishodom određenih događaja.
