Kasnije u knjizi “Tajna škole”, kao odgovor na prethodno postavljena pitanja, predstavlja široj javnosti model – školu kakva bi ona trebala da bude, kao i cjelovitu analizu stanja u savremenom, prije svega domaćem, školstvu. Ostao je aktivan i nakon završetka radnog vijeka na Beogradskom univerzitetu i Institu za mentalno zdravlje u Beogradu, pa je u posljednjih nekoliko godina objavljeno više njegovih knjiga, a zapaženi su i njegovi javni nastupi.
U intervjuu za srbijanske medije profesor Bojanin je govorio o svojim uzorima, identitetu, drugarstvu, učenju, ljubavi i drugim pitanjima koje odrastanje postavlja djeci, kao i njihovim roditeljima.
– Profesore, kako vas je ponašanje vaših roditelja prema vama definisalo kao roditelja?
Dok sam došao do uloge roditelja prošlo je 36 godina. Bio sam sav pometen od svih tih psihijatrijskih teorija koje su besmislene uglavnom, pa sam se jedva izvukao od svih tih “Frojdova i Jungova” i trebalo mi je vrijeme, a sve je to uticalo na moj odnos sa djetetom. Imao sam neki strah da moram stalno da učim i radim i da drugo ništa ne znam… I ja sam štošta učio, ali nisam primjenjivao, živio sam kako su moji živjeli, živio sam po imitaciji mog oca i majke.
Više pogledajte u priloženom videu:
