Dostojanstvo je priznanje da smo dostojni boljih stvari. Ne dozvolite da izgubite dostojanstvo zbog bilo koga. Pablo Neruda je rekao da je ljubav kratka, ali da se dugo zaboravlja.
Ljubav će uvijek imati granicu, a to je dostojanstvo, jer to poštovanje koje svatko od nas gaji prema sebi, ima vrlo visoku cijenu i nikada neće prihvatiti ljubav koja nas ne ispunjava, koja boli i čini nas ranjivima.
Međutim, u međuvremenu, uvijek postoji ona “svjetlost svitaca” koja prirodno blješti u mračnim noćima da nam pokaže gdje je granica, da nas podsjeti da je bolje provesti dugo vremena zaboravljajući, nego na kraju prodati naše dostojanstvo.
Ponekad ne postoji drugo rješenje nego zaboraviti ono što osjećamo da bismo zapamtili što vrijedi, jer dostojanstvo ne smijemo nikad izgubiti. Za ljubav se ne moli i ponos i dostojanstvo ne smijemo izgubiti ni po koju cijenu.
Bez obzira vjerujemo li ili ne, dostojanstvo je ta krhka, delikatna linija koju toliko puta ugrožavamo i mnogo puta smo neželjeno prešli tu granicu. Zanemarena je ekstremima u kojima naše moralne misli postaju slabe. Zato što su ljubav i dostojanstvo dvije struje u nemirnom oceanu u kojem čak i najiskusniji mornar može izgubiti svoj put.
Ponos i dostojanstvo ljubavi prema sebi
Često se kaže da ego hrani naš ponos i duh našeg dostojanstva. U svakom slučaju, ove dvije psihološke dimenzije su dva svakodnevna “stanovnika” naših emocionalnih odnosa i ponekad se na kraju zbune. Ponos, na primjer, je neprijatelj kojeg mi dobro poznajemo i koji ima tendenciju biti povezan s ljubavlju prema nama samima.
Ipak, to ide korak dalje od toga, jer ponos je arhitekt koji se specijalizirao za izgradnju zidova i tkanje bodljikave žice u našim odnosima, u ukrašavanju svakog detalja sa arogancijom.
Međutim, ispod svih ovih destruktivnih akcija, ono što je sakriveno je zaista nisko samopoštovanje. Što se tiče dostojanstva, to je upravo suprotno. Ono djeluje tako što sluša glas našeg unutrašnjeg “ja” u svako doba, kako bi podržao samopoštovanje, ne zaboravljajući, pritom, na poštovanje prema drugima.
Ovdje, koncept samoljublja stječe svoj maksimalni smisao zato što se hranimo njime da bismo zaštitili sebe, a ne da bismo povrijedili druge: bez izazivanja “kolateralnih” efekata, ali potvrđujući naše samopoštovanje u svakom trenutku.
Dostojanstvo ima vrlo visoku cijenu
Dostojanstvo se ne prodaje niti se gubi ili odaje, jer
će poraz u pravo vrijeme uvijek vrijediti više od pobjede ako uspijemo izaći iz te bitke u jednom komadu, uzdignute glave, s čitavim srcem. Mučeništvo i rezignacija ne uklapaju se u zdravu i dostojnu ljubav.
Kada se stavimo u njihovu sjenu, više neće biti mnogo lijepog za naše srce niti hrane za naše nade. Iz tog razloga i da bi se izbjeglo upadanje u ove konvulzivne emocionalne struje, vrijedi razmisliti o sljedećim pitanjima koja vam nesumnjivo mogu pomoći.
U emotivnim odnosima, žrtve imaju granice koje treba označiti
Mi nismo obavezni odgovoriti na sve probleme naših partnera, ponuditi zrak svaki put kada dišu, niti isključiti vlastitu svjetlost, tako da on/ona može sjati.
Zapamtite gdje je prava granica: u vašem dostojanstvu.
Ljubav se osjeća, dodiruje i stvara svaki dan
Ako ne uočimo nijednu od ovih stvari, ona neće služiti bilo kakvoj svrsi; neće biti potrebe da sjedimo i čekamo da se dogodi neko čudo koje nema smisla.
Pretpostavka da nas partner više ne voli je čin hrabrosti koji će nas zaustaviti da ne uđemo u situacije koje su tako delikatne kao što su destruktivne.
Ljubav nikada ne smije biti slijepa
Bez obzira na to koliko se ova ideja brani u društvu, potrebno je zapamtiti da je uvijek bolje ponuditi se nekome sa širom otvorenim očima, osvijetljenim srcem i vrlo jakim dostojanstvom.
Tek tada ćemo biti pravi kreatori tih dostojanstvenih odnosa koji su vrijedni truda, s fokusom na poštovanje i stvaranje zdrave situacije bez igara moći ili iracionalnih žrtava.
Dostojanstvo jest i uvijek će biti priznanje da smo dostojni boljih stvari. Uvijek će biti bolje imati dostojanstvenu samoću nego život s nepotpunim odnosima. Ne dozvolite da izgubite dostojanstvo zbog bilo koga.
