Roditeljstvo je izazovan zadatak koji zahtijeva puno truda, strpljenja i ljubavi. Međutim, nisu svi roditelji svjesni kako njihove riječi i postupci mogu oblikovati odnos s djecom u budućnosti. Psiholozi upozoravaju na devet osobina koje roditelji mogu pokazati, a koje mogu dovesti do toga da djeca u starosti ne žele imati odnos s njima.
Kritičnost i neprestano osuđivanje
Roditelji koji često kritiziraju svoje dijete i stalno naglašavaju njihove pogreške mogu stvoriti osjećaj nesigurnosti i niskog samopouzdanja kod djeteta. Dijete koje odrasta pod stalnom kritikom može razviti osjećaj da nikada nije dovoljno dobro. U budućnosti će se takvo dijete vjerojatno distancirati od roditelja kako bi zaštitilo svoje emocionalno zdravlje.
Previše kontrolirajuće ponašanje
Roditelji koji stalno kontroliraju svaki aspekt života svog djeteta šalju poruku da ne vjeruju njegovim sposobnostima. Takvo ponašanje može dovesti do stvaranja osjećaja ovisnosti i nesposobnosti donošenja vlastitih odluka. Kada dijete odraste, često se želi osloboditi tog osjećaja gušenja i traži neovisnost, što može rezultirati prekidom odnosa s roditeljem.
Nedostatak empatije
Empatija je ključna za zdrave obiteljske odnose. Roditelji koji nisu sposobni razumjeti ili uvažiti osjećaje svog djeteta šalju poruku da njihova iskustva nisu važna. Takvo ponašanje može dovesti do toga da dijete osjeća emocionalnu prazninu u odnosu s roditeljem i kasnije se udaljava kako bi pronašlo razumijevanje i podršku drugdje.
Manipulativno ponašanje
Roditelji koji koriste krivnju, ucjene ili manipulaciju kako bi natjerali dijete da se ponaša na određeni način, stvaraju odnos temeljen na kontroli, a ne ljubavi. Takvo ponašanje može dovesti do dugotrajnih osjećaja ljutnje i frustracije kod djeteta, koje kasnije u životu može odlučiti prekinuti kontakt s roditeljem.
Nepriznavanje granica
Poštivanje osobnih granica ključno je za zdrave odnose. Roditelji koji ne poštuju granice svog djeteta, bilo da se radi o privatnosti, vremenu ili prostoru, stvaraju osjećaj nelagode i gušenja. U odrasloj dobi dijete će vjerojatno tražiti udaljenost kako bi zaštitilo svoje granice.
Pretjerana očekivanja
Roditelji koji postavljaju nerealna očekivanja od svog djeteta, bilo u akademskom, sportskom ili bilo kojem drugom području, stvaraju pritisak koji može dovesti do stresa i osjećaja neuspjeha. Dijete koje konstantno pokušava zadovoljiti nerealna očekivanja može se osjećati iscrpljeno i kasnije se udaljiti kako bi pronašlo unutarnji mir.
Nedostatak podrške
Podrška je temelj svakog dobrog roditeljskog odnosa. Roditelji koji ne pokazuju podršku za interese i postignuća svog djeteta šalju poruku da im nije stalo. Takav nedostatak podrške može dovesti do osjećaja odbačenosti, što kasnije može rezultirati emocionalnim distanciranjem od roditelja.
Pasivna agresija
Pasivno-agresivno ponašanje, kao što su suptilne kritike, sarkazam ili ignoriranje, može biti jednako štetno kao i otvorena agresija. Djeca koja odrastaju uz pasivno-agresivne roditelje često se osjećaju zbunjeno i emocionalno iscrpljeno. U odrasloj dobi često biraju distancu kako bi izbjegla takvo ponašanje.
Odbijanje priznanja vlastitih grešaka
Roditelji koji odbijaju priznati svoje pogreške ili prebacuju krivnju na dijete, stvaraju osjećaj nepravde i frustracije. Iskrenost i spremnost na ispriku ključne su za izgradnju povjerenja. Dijete koje ne doživi iskreno priznanje roditeljske pogreške može kasnije odlučiti prekinuti kontakt kako bi zaštitilo svoje emocionalno zdravlje.
Psiholozi naglašavaju da roditelji koji pokazuju ove osobine riskiraju izgubiti bliskost i povjerenje svog djeteta u budućnosti. Ključ za zdrav odnos leži u razumijevanju, podršci i poštivanju djetetovih osjećaja i granica. Svi roditelji griješe, ali spremnost na promjenu i učenje ključna je za izgradnju zdravog i trajnog odnosa s djecom.
