Neželjeni savjeti, nepotrebna istina, neželjena briga – uvijek volimo „činiti“ dobro – činiti i davati ono što od nas ne traže. Iz nekog razloga, čini nam se da smo u tuđem životu bolje orijentirani od onih koji ga žive. Postoje stvari i situacije u kojima biste trebali šutjeti ili se ponašati vrlo suzdržano ako ne želite postati osoba od koje svi bježe!
Napisala sam ovaj članak i prisjetila se situacije u kojoj uopće nisam trebala samo psihološki pobjeći, već vrlo žustro fizički pobjeći od sugovornika koji je govorio trivijalnosti i uopće se nije mogao zaustaviti.
Osjećam li se krivom što sam iz teškog kontakta nestala? Ili je možda trebalo objasniti osobi zašto više ne želim komunicirati? Ali, je li potrebno objasniti osobi koja me ne zanima, zašto nerado budem s njom u društvu? Neželjeni savjeti, nepotrebna istina, neželjena briga – uvijek volimo „činiti“ dobro – činiti i davati ono što od nas ne traže. Iz nekog razloga, čini nam se da smo u tuđem životu bolje orijentirani od onih koji ga žive.
A mi također mislimo da istina (čitaj – oštre, otkrivene kritike) pomažu drugom da dostigne neke nove visine razvoja. I iskreno vjerujemo da su svi ljudi oko nas zainteresirani za naše osobno iskustvo, naše osobno mišljenje i naše detaljne izvještaje o našem izgledu i zdravlju.
Zapravo, ne. Svatko ima svoje iskustvo, svoju istinu.
Stoga, ako ne želite postati osoba od koje svi bježe, evo nekoliko stvari i situacija u kojima biste trebali šutjeti ili se ponašati vrlo suzdržano:
Nikad ne razgovaraj s majkom o njenoj djeci
Čak i ako vas je pitala za savjet ili mišljenje, izrazite se što je moguće ispravnije, prvo izražavajući potporu majci i razumijevanje koliko joj je teško.
U svakoj naznaci da je dijete učinilo nešto pogrešno, odnosno da se ponaša “loše”, majka čuje da je loša majka, čim je tako nešto dozvolila. Kriviti dijete – okriviti majku. Kao odgovor, dobit ćete dvostruku obranu ili napad.
Nemojte tražiti neprimjerene usluge i savjete
Odmaknite se od radosnog “vau” i još više, ne upuštajte se u dugačku priču o tome što vas “boli” kad vam se osoba predstavila kao pravnik, liječnik, pisac ili psiholog.
Vjerujte mi, ti ljudi već previše dobro znaju što će sljedeće doći, stoga sve više izbjegavaju reći svoju profesiju. Bez obzira na to gdje se sastanak održava – u bazilici svetog Petra u Rimu ili na krštenju s prijateljima – ljudi uvijek počnu razgovarati o onome što ih muči, pitaju za savjet ili prepričavaju cijeli život, nadajući se da će to obogatiti svinjac njihovog iskustva.
Vjerujte mi, u svinjcima psihologa, liječnika i pravnika ima više priča nego cijeli vaš život. Čak i pisac će smisliti bilo koju priču. Za stručni savjet i pomoć trebate platiti. Niste spremni pružiti svoje profesionalne usluge. Pa zašto ste onda sigurni da oni jesu?
Ne dijelite detalje iz prošlih odnosa s trenutnim partnerom, pogotovo ne uspoređujte ih s bivšim
Da, svi volimo znati što su svi imali u prošlosti. Štoviše, ono što i kako osoba govori o svojim prošlim vezama karakterizira ga i omogućava razumijevanje kako će se ponašati u sadašnjosti.
Međutim, postoji velika razlika između samo riječi „postojale su veze, trajale su tako dugo, nisu uspjele jer“ i opetovanog ulaženja u duge priče o tome kako ste bili zajedno, gdje ste bili zajedno, što ste radili, što vam je bivši poklonio, kakva je užasna žena bila njegova majka i da vam seks uopće nije bio super. Ili obrnuto, “super, kakav seks, ali ti dragi, nisi toliko vješt u krevetu, ali ništa, to ćemo popraviti.”
Držite za sebe svoje kolekcije s fotografijama, glazbom ili filmovima
Čak i ako ste zamoljeni da pokažete fotografije s vašeg odmora, razmislite, možda biste trebali pokazati samo 10-15 najboljih slika, a ne svih 3444. Ljude će možda zanimati vaši hobiji, ukusi ili ovisnosti, ali isplati li se odmah skočiti na vašu omiljenu uzrečicu “Sve mi je toliko zanimljivo” i potegnuti govor od 4 sata “upravo sam se vratio iz Španjolske, evo moja jahta, evo moj automobil, ovo je on, to sam ja, jedem, kupam se i spavam.”
“A snimio sam i tako cool pjesmu, nalazi se na mom drugom disku, sad ću vam je staviti, slušajte, sviđa li vam se? A imam i tako zanimljiv film o tome kako sam se odmarao u Španjolskoj, vidjeli ste fotografije, ali one ne odražavaju cijelu suštinu. Sada ćemo vidjeti film, a vi ćete sve sigurno shvatiti.”
Nemojte započeti s kritikom da izrazite svoje mišljenje, čak i ako je vrlo objektivna i osobu iskreno zanima vaše mišljenje
Kad započnemo nešto novo, svi se bojimo i nismo sigurni kakav je rezultat. Zadaća kritike je da razvije osobu, a ne da ubija u njemu bilo kakvu želju da iskuša sebe u nečemu novom. Stoga, kada govorite o nečijem radu ili poslu, koristite jedno jednostavno pravilo: “jedna radost, jedna muka”, a radost uvijek treba biti na prvom mjestu.
To je zakon psihologije percepcije – nismo u stanju čuti dobro ako ide poslije lošeg. Ako počnete s lošim, više ne možete reći dobro, to će proći nezapaženo. Na početku pohvalite osobu, označite što je sigurno učinio, pričekajte minutu, neka uživa u pohvali, a tek onda razgovarajte o onome što se loše dogodilo.
Ne odgovarajte na pitanja koja vam uopće nisu postavljena
Ne odgovarajte na pitanja koja vam uopće nisu postavljena, a isto vrijedi i za tuđe, slučajno prepoznate tajne – budite tihi.
Često me pitaju: “Vidio sam muža svoje prijateljice u restoranu s drugom ženom, trebam li to reći svojoj prijateljici?”, “Primijetio sam da je prijateljev sin u društvu loših tinejdžera, trebam li joj reći?” Svaka osoba u stanju je sama primiti bilo kakve informacije i svatko bira razinu svjesnosti koja mu je ugodna.
Dajući osobi više informacija nego što je ona spremna i traži, stavljate je pred potrebu da nešto poduzme, a budući da osoba nije spremna za akciju, kasnije će se „zatvoriti“ ili prebaciti odgovornost na vas. Jeste li spremni za ovo?
“Tišina je zlato”, rekli su mudri i drevni i imali su pravo
To ne znači da sada trebate prekinuti govor i ući u tišinu. Tišina i pretjerano pričanje dvije su krajnosti koje otežavaju komunikaciju. Ali bez obzira na to što kažete, ne govorite prazninom. Imate sugovornika i po njegovim reakcijama uvijek možete prosuditi kako se on odnosi prema onome što je rečeno.
Nasmiješi se, pogleda vas u oči sa zanimanjem i potakne pitanja? Ili zijeva, skreće pogled ili gleda na sat? Je li on “okamenio” lice i suzdržano govori “hvala”? Ili je čak naumio bježati od vas i samo gumb jakne koju držite, zadržava “dijalog”?
Druga osoba može vam pokazati ili reći što želi od vas. I što je najvažnije, uvijek možete pitati želi li od vas znati, čuti, primati informacije, savjete ili pomoć. Budite pažljivi prema svom sugovorniku i tada će vaša komunikacija postati uistinu puna i zanimljiva.
Autor: Elena Shpundra / econet.ru /Pripremila za ATMU: Iva Jukić
