Srednje godine otvaraju cijeli niz pitanja i dilema. One nisu kraj jedne priče, već početak nove, jednako vrijedne i snažne faze života.
Kada zakoračite u pedesete, možda vas iznenadi val hormonskih promjena, pokoja nova bora ili povremeno prisjećanje na ono što je bilo jučer i što ste, možda, mogli napraviti drugačije.
No, baš u tim godinama krije se posebna ljepota. To je trenutak kada se sve ono što ste do tada gradili – posao, obitelj, prijateljstva – napokon kristalizira i pokazuje u svom punom obliku.
Mnogo toga što je nekada bilo nesigurno sada je jasno. Ljudi oko vas više nisu prolaznici, ostali su oni koji vrijede. Više niste primorani ulagati energiju u odnose koji ne zaslužuju vašu pažnju.
To je doba kada imate priliku ostvariti snove koje ste možda godinama odlagali. I ono najvažnije – sada imate više vremena za sebe.
Međutim, upravo tu mnoge žene upadnu u zamku. Umjesto da iskoriste priliku, one se zaglave u obrascima negativnog razmišljanja. Fokusiraju se na ono što je prošlo, umjesto da gledaju prema naprijed.
Postoje dvije rečenice koje žene starije od pedeset često izgovaraju, a koje im zapravo samo oduzimaju snagu i kradu dragocjene godine.
“Prestara sam za to…”
Koliko puta ste ulovili sebe kako to izgovarate? Možda ste htjeli naučiti ples, krenuti na tečaj jezika, promijeniti karijeru ili čak započeti ljubavnu vezu, ali onda je u glavi zazvonila misao: „Prestara sam za to.“
Ta rečenica je zapravo najopasniji oblik samoograničavanja. Ona ne dolazi izvana, ona dolazi iznutra – iz straha. Istina je, godine donose promjene. Tijelo se ponaša drugačije, energija je ponekad slabija nego u dvadesetima. Ali godine ne znače kraj mogućnosti.
Psiholozi često naglašavaju da se čovjek mijenja kroz cijeli život, a ne u jednoj određenoj dobi. Ono što vas čini živima nije broj na rodnom listu, nego želja da isprobate nešto novo. Ako želite promjenu – napravite je. Nemojte čekati savršen trenutak jer on nikada neće doći.
Primjeri iz stvarnog života najbolje potvrđuju ovu misao. Mnogo je žena koje su nakon pedesete krenule ispočetka: otvorile su vlastite poslove, napisale knjige, putovale svijetom, počele slikati ili svirati instrument. One nisu pitale jesu li prestare – jednostavno su krenule.
“Sve najbolje je već prošlost!”
Druga rečenica koja uništava životnu radost jest: „Sve najbolje je već prošlo.“ Ona djeluje kao rezignacija, kao da zatvarate vrata svemu lijepome što vam se može dogoditi. No, to je samo iluzija.
