“Život ima svoje uvjete. Kako bi čovjek bio prihvaćen među istinski obrazovanim ljudima, mora biti kulturan”, poručuje u jednom pismu ruski pisac Anton Pavlovič Čehov svom mlađem bratu, sastavljajući spisak uvjeta koje ispunjavaju kulturni ljudi:
Oni poštuju ljudsku ličnost i zato su uvijek ljubazni, pažljivi, učtivi i spremni činiti za druge.
Suosećajni su prema svima, ne samo prema prosjacima i mačkama.
Brinu i o onome što se ne vidi i spremni su se žrtvovati kako bi pomogli drugima.
Poštuju tuđe vlasništvo i zato vraćaju svoje dugove.
Iskreni su i preziru laž. Ne lažu čak ni kad su sitnice u pitanju. Laž vrijeđa slušatelja i ponižava ga u očima govornika.
Ne poziraju, ponašaju se isto i na ulici i u svom domu, ne prave se važni pred svojim skromnijim prijateljima.
Nisu skloni blebetanju niti opterećuju druge svojim ničim izazvanim ispovijestima. Iz poštovanja prema tuđim ušima više šute nego što pričaju.
Ne ponižavaju sebe kako bi izazvali sažaljenje. Ne igraju na kartu tuđe osjetljivosti da bi osvojili pažnju. Ne govore „Mene nitko ne razumije“ ili „Nitko ne mari za mene,“ zato što su to jeftini i vulgarni trikovi.
Ne pate od plitke taštine. Ne mare za lažne vrijednosti, poznanstva s poznatim osobama ili za to da sami budu poznati. Ako su učinili nešto značajno, ne prave od toga najvažniju stvar na svijetu i ne hvale se time da imaju pristup tamo gdje ga drugi nemaju. Zaista talentirani ljudi se uvijek klone svjetine i reklamiranja.
Ako imaju neki dar, poštuju ga. Zarad njega žrtvuju odmor, romanse, provod, sujetu. Ponosni su na svoj dar ali su mu i vrlo posvećeni.
Imaju razvijen osjećaj za lijepo, estetsko. Ne idu na spavanje u odjeći, održavaju čistoću životnog prostora. Jako vode računa da kontroliraju svoje nagone i da u suprotnom spolu ne vide sek*ualni objekt.
Teže originalnosti, otmjenosti, čovječnosti, dive se majčinskim osjećajima.
Ne opijaju se jer smatraju da nisu svinje. Drže se načela mens sana in corpore sano – u zdravom tijelu zdrav duh.
Tako izgledaju kulturni ljudi. Da bi čovjek bio kulturan nije dovoljno da čita romane i posjećuje kazalište. On mora neprestano, danonoćno raditi na sebi, čitati, učiti, truditi se… i odmah odbaciti sujetu, jer se svaki izgubljeni sat računa, završava svoje pismo Čehov.
Preuzeto s portala: detinarije.com
Izvor: atma